U 19,23 pojavio se na balkonu. Ganut, jedva zadržavajući suze, Lav XIV. jednostavno maše narodu Rima u znak prijateljstva.

„Mir sa svima vama. Braćo i sestre!“: prve riječi neočekivanoga novoga pape mogle bi dobro ocrtati pontifikat. „Ovo je prvi pozdrav uskrsloga Krista“, podsjeća novi papa, oslanjajući se na Evanđelje već u prvim redovima poprilično dugoga i pripremljenoga govora. Govori čovjek mira. Riječ „mir“ ponavlja se nekoliko puta. To je ono što redovnik-misionar želi reći svijetu: „I ja bih želio da ovaj pozdrav mira uđe u vaša srca, da dosegne vaše obitelji. Svim ljudima, gdje god bili, svim narodima, cijelome svijetu: mir s vama.“ (…)

Ovaj diskretni čovjek u svojemu je životu imao različite angažmane tijekom kojih je stjecao iskustvo crkvenoga pastira i stručnjaka. Njegovo ime, s francuskim prizvukom, otkriva dio njegova porijekla: njegova baka po ocu rođena je 2. veljače 1894. u Le Havreu. Suzanne Fontaine bila je kći slastičara. Kasnije je emigrirala u Sjedinjene Države, a preminula je u Detroitu 1979. godine. Robert Francis Prevost rođen je 14. rujna 1955. u Chicagu (Illinois). Sin je oca francuskoga i talijanskoga porijekla i majke španjolskoga porijekla. U neposrednom poslijeratnom razdoblju obitelj je živjela u popularnoj četvrti South Side, na jugu Chicaga. (…)

Očito je da je bio opečaćen pozivom već u najranijoj dobi: „Svećenik? Neki od nas su razmišljali o tome“, nastavlja prijatelj iz susjedstva koji nije izgubio iz vida put Roberta Prevosta. „Većina mladića poput nas maštala je o tome. No, u njegovu slučaju doista je bila riječ o pozivu. Čak i kao tinejdžer znao je što želi raditi i kamo želi ići.“

John Prevost, brat novoga pape, potvrđuje ovaj rani poziv koji se očitovao čak i u dječjoj igri: „Neka se djeca vole igrati rata i biti vojnici. No, on je želio glumiti svećenika. Uzeo bi maminu dasku za glačanje i prekrio je stolnjakom, a mi smo morali ići na misu. Znao je molitve na latinskom i na engleskom, i neprestano bi se tako igrao. Shvaćao je to vrlo ozbiljno.“

Prijatelji Roberta Prevosta sjećaju se dinamičnoga života u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije, sredinom 1970-ih, na krajnjem jugu Chicaga. Obitelj Prevost – Louis Marius i Mildred Martinez, i njihovi sinovi Louis Martin, John Joseph i Robert Francis – sudjelovali su u tom životu.

Njegov otac, koji je tijekom Drugoga svjetskoga rata bio poručnik Američke mornarice u Sredozemlju, bio je ravnatelj škole, dok je majka radila kao knjižničarka. Dvije njezine sestre bile su redovnice. Župljani Uznesenja Marijina sjećaju se Mildred kao slatke „Millie“, jedne od onih žena koje osiguravaju nesmetano funkcioniranje katoličke župe, i njezine stalne prisutnosti u školi. Kao članica zbora, bila je predsjednica Društva Ružarija. „Bila je jedna od onih gospođa koje smo zvali ‘crkvene gospođe’“, kaže Marianne Angarola za lokalne novine. „Svakodnevno bi išle na misu. Čistile bi oltare, crkvu, sakristiju.“ (…)

„Poznajem ga kao brata, no kada je riječ o crkvenim poslovima – ne znam ništa“, priznao je za kanal Gulf Coast News najstariji član obitelji, Louis Prevost. „Gotovo da sam bez riječi. Jednostavno je nevjerojatno da je moj brat danas izabran za papu. To je nevjerojatno.“

Što očekuje od pape Lava XIV.? Potpunu predanost, poput one koju je pokazivao i ranije: „Dovoljno je putovao da bi, ako to želi, mogao poput pape Franje posjetiti neka od ratom pogođenih područja i obratiti se ljudima – kao papa, a ne kao Amerikanac.“ Kakav bi bio njegov crkveni svjetonazor? „Ne bih ga proglasio konzervativcem, no ne bih ga nazvao ni liberalom kada je riječ o propisima Crkve“, nastavlja stariji brat. Nadam se da će izdržati sve što ga čeka, kaže s osjećajem tuge gledajući kako svi pozdravljaju njegova brata: Tko zna kad ćemo se opet vidjeti, sada ima novo ime…“ (…)

„On je netko tko razmišlja prije nego što djeluje i sluša prije nego što progovori“, kaže jedan njegov bliski suradnik. U tom srdačnom intelektualcu naslućuje se odlučna, ali blaga predanost, pa makar morao proći kroz oluje. Očigledno nije tražio prvo mjesto, ali se stavio na raspolaganje – kao što je i rekao papi Franji kada je ovaj razmišljao o tome da ga pozove u Rim kako bi preuzeo Dikasterij za biskupe. Da, zadaća je golema, ali mu je dodijeljena, a on je prihvaća bez trunke straha. Prilično diskretan, možda i pomalo sramežljiv, ovaj augustinski redovnik zna što znači zavjet poslušnosti i svoje novo poslanje dočekuje s potpunom raspoloživošću. (…)

Kao „umjereni reformator“, izbjegava kategorije koje svijet pokušava nametnuti. Obazriv prema najsiromašnijima, s osjećajem za pučku pobožnost te zacijelo spreman slušati i otvoren za dijalog. To su osobine koje bi ga trebale potaknuti da nastavi put sinodalnosti pape Franje. Lav XIV. to je već spomenuo na posljednjoj sinodi. Zagovarao je otvorenost u Dikasteriju za biskupe, smatrajući da proces imenovanja treba biti sinodalniji. Za članice Dikasterija imenovane su tri žene koje su u proces ocjenjivanja biskupskih kandidata donijele dragocjene uvide. (…)

Diskretnost, jedno­stavnost, mir, staloženost – to su riječi koje nagovi­ještaju pontifikat koji možda neće biti spektakula­ran, već smirujući; ne ispunjen iznenađenjima, već uravnotežen i trezven. Takav dojam ostavljaju oso­bine i narav Lava XIV. No, tko doista može znati ka­kav će oblik poprimiti pontifikat pod djelovanjem Božje milosti?

Knjigu Lav XIV. možete već sada naručiti u web knjižari verbum.hr na ovome linku. Od ponedjeljka 9. lipnja knjiga će biti dostupna u svim Verbumovim knjižarama.

Foto: Verbum.hr