Baš je ondje, kako piše Večernji list, u tami ljudske mržnje, na najljepši mogući način zasjalo svjetlo čovječnosti. U hrvatsko-bošnjačkom selu Slatini, u kojemu većinu čini bošnjačko stanovništvo, danas živi oko sedam mladih hrvatskih obitelji, te nekoliko starijih ljudi koji redovito odlaze na svetu misu u šest kilometara udaljeni Gračac. Među njima je i pet starijih gospođa koje imaju problema s prijevozom, a koje prema riječima župnika fra Mate Topića, ne žele propustiti svetu misu.

Upravo je ovaj problem na najljepši mogući način povezao ljude različite vjere. Naime, prema riječima župnika, problem prijevoza riješio je nitko drugi nego hodža.

– Hodža Amir Drežnjak, u selu Lizoperci, gdje se nalazi džamija i gdje on boravi, dolazi nedjeljom ovdje na Gračac. Tu ima desetak muslimanskih kuća i drži vjeronauk. Prije polaska redovito telefonom nazove naše bake na Slatini i kaže: “Ja ću sad naići, čekajte me tu i ja vas vodim na misu”. To je lijepo i zanimljivo. I onda imamo ponekad susrete trećoredaca zajedno s Hercegovcima i bude pitanja “koje su teškoće, kako idete na misu”? Jedna žena je odgovorila: “Nemamo problema, svake nedjelje hodža ide svojima i usput nas poveze”. A oni ostali u čudu. “Što gledate? Kod nas je to normalno” – prepričava fra Marko.

A da poštovanje nije jednostrano pokazuje i inicijativa vjernika iz Gračaca koji su prikupili 4000 maraka za teško bolesnu djevojčicu Ajlu Sefer.

– Župna zajednica je prva priskočila u pomoć. Najavio sam to s oltara, bilo je to uoči prošlog Božića. Četvorica župljana prošla su župom, od vrata do vrata, skupili su 4000 maraka. Nitko nije riječ rekao – kazao je fra Marko za Večernji list.

M.V.|Bitno.net