Na vrhuncu pandemije koronavirusa, kada su posljedice bolesti bile još relativno nepoznate, prognoze crne, a mjere drastične, nastala je jedna od najpoznatijih scena otkako je Jorge Mario Bergoglio preuzeo upravljanje Katoličkom Crkvom – molitva na sablasno praznom Trgu sv. Petra. Samo na HTV-u taj je događaj pratilo više od pola milijuna građana (bez uzimanja u obzir različitih prijenosa putem interneta) što svjedoči o njegovoj važnosti, ali i želji za utjehom i ohrabrenjem koja je vladala u svijetu zatvorenom u izolaciju.

U nagovoru uz molitvu papa Franjo tada je poručio: “U ovom našem svijetu, koji Ti ljubiš više no mi, grabili smo naprijed punom brzinom, osjećajući se snažno i sposobnima za sve. Vođeni pohlepom za profitom, pustili smo da nas stvari potpuno obuzmu i žurba omami. Nismo se zaustavili pred tvojim pozivima, nismo se probudili pred svjetskim ratovima i nepravdama, nismo slušali krik siromaha i našega teško bolesnog planeta. Nastavili smo nesmiljeno dalje misleći da ćemo uvijek ostati zdravi u jednom bolesnom svijetu.”

Koliko je blagoslov značio za svijet pogođen pandemijom i izolacijom u nedavnom razgovoru za L’Osservatore Romano (koji je u cijelosti prenijela IKA) otkrio je Don Matteo Cella, župnik u Bergamu i tadašnji voditelj oratorija u susjednom mjestu Nembru gdje je u samo dva mjeseca tijekom 2020. godine preminulo 188 ljudi od 10 tisuća stanovnika

“Papina slika na ovom praznom trgu ispred raspela doista je ikona tog trenutka. Svi smo to vidjeli na televiziji, na fotografijama, u novinama. Ta je situacija bez imalo sumnje mogla odražavati svačije osjećaje i otkrio sam da je ta slika zapravo odraz onoga što sam osjećao u sebi, odnosno potrebe da pronađem sugovornika i to u Raspelu, da razgovaram s nekim tko razumije patnju. Iskustvo patnje i smrti koje je bilo svuda oko nas, kroz koje smo svi prolazili, jer naravno postoji patnja bolesti i smrti za one koji to doživljavaju iz prve ruke, ali i za one koji susreću ljude u žalosti. Ovdje Papa, koji usred praznog Trga razgovara s Raspetim, može učinkovito izraziti trenutak kroz koji smo prolazili, tu potrebu za pronalaženjem dijaloga, sugovornika koji je ujedno i izraz nade.”

Don Cella podsjetio je i kako ga je papa Franjo nazvao u vrijeme pandemije.

“Nazvao je da nam zahvali za ono što radimo u Nembru. U toj gesti iščitavam sposobnost čovjeka da bude vodič, jer je bio prisutan u životima ljudi čak i kada su bili daleko, pa mi se čini da smo svi prepoznali u Papi taj način preuzimanja života i patnje drugih, tako da kada sam podijelio činjenicu da je Papa telefonirao zajednici, posebno najmlađima, svi su pozdravili ovo svjedočanstvo kao znak velike ljubavi, velike blizine, duboke ljudskosti.”

Pet godina kasnije, situacije se promijenila. Papa je bio u bolnici zbog obostrane upale pluća, a vjernici u Bergamu i okolici su molili za njega.

“Među ljudima postoji veliko poštovanje i simpatija prema papi Franji, što se posljednjih dana očitovalo i kroz molitve. Vidjeli smo to i u župi, kada se pruži prilika da se izrazi molitva, misao odmah ide na Papino zdravlje, ne tražeći čuda. U iskrenoj, spontanoj molitvi ljudi, osjeća se istinska ljubav”, zaključio je svećenik.