OTVORENO PISMO
Upravnog odbora Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva
povodom navodne obustave obavljanja pobačaja
u Klinici za ženske bolesti i porode (Petrova) KBC-a Zagreb

Od 21. listopada 2025. u javnosti se pojavila vijest da je u Klinici za ženske bolesti i porode (Petrova) Kliničkog bolničkog centra Zagreb obustavljeno obavljanje pobačaja na zahtjev. Kao razlog tome navodi se priziv savjesti na koji se poziva većina medicinskih sestara i tehničara zaposlenih u toj Klinici.

Ovu vijest prenijeli su brojni portali (Indeks, Story, Večernji list, Narod.hr i drugi), kao i najnoviji broj Glasa Koncila, a neke su ženske udruge javno problematizirale dostupnost pobačaja na zahtjev, poput mreže „Hrabre sestre“ i njihove predsjednice Romane Jakaša u jednom Indexovom članku. Iz tih vijesti može se razabrati da primarni problem predstavlja odbijanje izdavanja pilula za postkoitalnu kontracepciju, a da se kao glavni uzrok tome optužuje priziv savjesti medicinskih sestara i tehničara koji sudjeluju u procesu provedbe ove intervencije.

Želimo ovim povodom jasno izraziti svoju podršku medicinskim sestrama i tehničarima, liječnicima i ljekarnicima, kao i svim drugim zdravstvenim djelatnicima koji odbijaju sudjelovati u činima koji se protive njihovoj savjesti.

1. Podsjećamo da je pravo priziva savjesti temeljno ljudsko pravo imanentno pojmu ljudskog dostojanstva, a eksplicitno je formulirano u brojnim dokumentima:

a) Ustavom Republike Hrvatske
– čl. 40. i čl. 47.;

b) Rezolucijom 1763 (2010.) Parlamentarne skupštine Vijeća Europe
Pravo na priziv savjesti u obavljanju zakonite medicinske djelatnosti:
„Niti jedna osoba, bolnica ili ustanova ne treba biti prisiljena, niti biti smatrana odgovornom, niti biti diskriminirana na bilo koji način zbog svojeg odbijanja izvršavanja, omogućivanja, potpomaganja ili slanja na abortus, izvršenje bilo kakve vrste pobačaja, ili eutanazije ili bilo kojeg čina koji bi prouzročio smrt ljudskog fetusa ili embrija, zbog bilo kojeg razloga.“;

c) mnogim drugim domaćim dokumentima (Zakon o liječništvu, Kodeks medicinske etike i deontologije, Zakon o ljekarništvu, Kodeks ljekarničke etike i deontologije, Etički kodeks primalja, Zakon o sestrinstvu, Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji, i drugi) te

d) međunarodnim dokumentima (Hipokratova zakletva (5./4. st. pr. Kr.), Ženevska deklaracija (1948.), Opća deklaracija o pravima čovjeka Ujedinjenih naroda (1948.), Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (2010.)).

2. Kao katolički liječnici i zdravstveni djelatnici nepokolebljivo svjedočimo da je pobačaj, instrumentalan ili medikamentozan, ubojstvo živog čovjeka i ne može se pravdati nikakvim imovinskim, socijalnim, eugeničkim, filozofskim ili ideološkim razlozima. Jednako je neprihvatljivo nagovarati, olakšavati i zavoditi ljude na zahvate koji su ubojstvo živoga čovjeka.

Prilikom pozivanja na priziv savjesti nije potrebno obrazlagati to pravo – onaj koji se priziva na svoju savjest nije dužan za to davati nikakva objašnjenja. Dovoljno je da on/ona to izrekne. Na priziv savjesti imaju pravo i potpuno nepismene osobe.

Ustavom i zakonom deklarirano pravo na priziv savjesti jest priznanje da postoji intimno „mjesto susreta“ Boga i svakog čovjeka u što se društveni običaji, društveni oportunizam, pisana i nepisana pravila, ideologije, politika i zakoni, pa čak niti teologija, ne mogu miješati. To je glavni razlog zbog kojega lijevo-liberalna antiteistička agenda svim silama nastoji dokinuti priziv savjesti. Koristi se svaka prigoda za prozivanje onih koji iskazuju svoj prigovor savjesti, za širenje lažnih vijesti o njima te potkopavanje instituta priziva savjesti. Govori se o neredu koji okružuje pojam priziva savjesti, o neuređenom institutu priziva savjesti ili o nejasnim pravilima o tome tko, pod kojim uvjetima i kada se može prizvati na savjest.

Nedopustivo je da pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter, kao pravnica koja se hvali da je diplomirala magna cum laude, u korijenu ne intervenira u korist medicinskih sestara i tehničara koji imaju ustavno pravo na priziv savjesti. Nije ona ovdje da štiti bilo čija uvjerenja već da upozorava na kršenje ustavnih prava. Ako je razlog šutnji briga samo za prava žena koje zahtijevaju pobačaj (zakonsko pravo), trebala bi znati da je pravo na priziv savjesti ustavna, a ne zakonska kategorija.

Cilj te agende jest uništiti pojam savjesti kao mjesta susreta čovjeka s Bogom. I zato je obrana priziva savjesti crta s koje nikada nećemo uzmaknuti!

Izv. prof. dr. Rok Čivljak, dr. med.
predsjednik HKLD-a