Četiri godine prije no što će biti izabran za novog papu, tadašnji kardinal i nadbiskup Buenos Airesa Jorge Mario Bergoglio za ispovjednika je uzeo fra Berislava Ostojića. Hrvatski svećenik, porijeklom iz Čitluka u Hercegovini, s Bergogliom se upoznao desetljećima ranije, dok je ovaj još bio svećenik. Fra Berislav je bio drugi sin u obitelji (bilo je 12 djece, od kojih 10 živih, sedam muških i tri ženske; tri su starija brata redovnici, Jordan i Berislav franjevci, a Ante marist), a dugo godina služio je kao direktor osnovne škole u Zavodu Kardinal Stepinac u predgrađu Buenos Airesa koje se zove Hurlingham. Preminuo je 15. kolovoza 2015. godine. U nastavku prenosimo dijelove teksta kojeg je 2013., nakon izbora pape Franje, napisao ekskluzivno za naš portal.

Duboko sam uvjeren da papa Franjo živi radost sa spokojem i da će znati nositi križ te iz njega pozivati na nadu koja ne razočarava.

Oni koji će iz nekog razloga doći u doticaj s njim, čut će s njegovih usana: „Molite za mene“.

I nedavno je, već kao papa, zamolio: „Molite za mene, da se ne umislim“. U toj jednostavnoj molbi sadržan je pojam autoriteta kao služenja. A kako čvrsto stoji na zemlji i ne živi u iluzijama, jako dobro zna da napast ne spava i da se blaga milosti nose u glinenim posudama. To je čisti ljudski i duhovni realizam. Vraćam se na pitanje koje je po mom sudu ključno za razumijevanje onog što Papa čini i govori: odakle mu dolazi smjelost postupaka, nježnost srca, radost služenja? Iz osobne percepcije to mi se čini jasnim.

Okosnicu iz koje se artikuliraju postupci i riječi treba tražiti i može je se prepoznati u njegovoj posvećenosti molitvi, u sposobnosti stajanja pred Svetohraništem, u intimnosti s Kristom, u bogatstvima kojima Isus ispunjava srca koja mu se otvaraju da bi ih osvijetlio, učvrstio i vodio.

Sjećam se kako je prigodom ređenja biskupa grada Azula, također isusovca, dok je u homiliji govorio o teškoćama, kad sve izgleda crno, dotičnog biskupa opomenuo: „Onda nauči guliti koljena pred Svetohraništem“. On, Isus, nikad ne razočara.

Jednostavnost u ophođenju, otvorenost srca, postojani stil, entuzijazam pronošenja Evanđelja svima, ljubav i nježnost prema najslabijima, nisu bogatstva koja padaju s neba, stječu se u intimnosti s Isusom, jedinim Učiteljem.

Molba da narod moli blagoslov za svog pastira prije no što on blagoslovi narod nije bila improvizacija. Snaga te molbe shvaćena je u molitvenoj tišini koja je spojila, u Kristu, srca vjernika i srce Pastira. Svi smo mogli opipati plodnost spoznaje da smo živi pripadnici Crkve.

Tu molbu: „Moli ili molite za mene“ ponavlja svaki put kad se oprašta od nekoga s kim se iz nekog razloga sastao.

Drugi postupak, koji ga za mene predstavlja u punom svjetlu, njegov je posjet zatvorenicima na Veliki četvrtak (Franjo je i posljednji Veliki četvrtak pred smrt, unatoč iscrpljenosti zbog bolesti, posjetio zatvorenike, op. Bitno.net). Time je pokazao da će se njegova bliskost sa siromašnima, koja je ovdje u Buenos Airesu bila živi dio njegovih pastoralnih preokupacija, nastaviti i u Rimu.

(…)

Prirasla mu je srcu, a to će opetovano pokazivati, tema nježnosti i milosrdnosti Božje.

Bez ikakve sumnje, u tom će smjeru biti mnogo više novih poruka od onih koje svi poznaju: „Bog se nikad ne umara od opraštanja, ali se mi ponekad umaramo od traženja oprosta“. To je papa Franjo kakvog ja poznajem. Uvjeren sam da će, čak i kad mu nove i opsežnije obaveze nametnu promjenu nekih formi, u suštini ostati isti.

On je zaljubljen u Krista i u Kristu ljubi ljude. Kad više ne bude punio naslovnice novina, nastavit će s uvjerljivim i dosljednim svjedočenjem Isusa.

Mi trebamo moliti za njega, biti odani njegovu Magisteriju i u okviru svojih mogućnosti surađivati u pronošenju sjemena Evanđelja po današnjem svijetu.

Svatko od nas ima kutak u srcu pape Franje. Neka i on ima, uz Isusa, kutak u našem srcu.

Ime Franjo je odabrao – da se jednostavno izrazim – stoga što ima franjevačko srce, iako ne prestaje biti autentični isusovac.

*Cjeloviti tekst fra Berislava Ostojića možete pročitati OVDJE.