Tamo gdje je nekada otac obitelji navečer možda čitao odlomak iz Života svetaca ili Biblije, sada nepoznati glas govori ili pjeva hvaleći bezalkoholna pića, kontracepcijska sredstva, pivo, hladnjake, automobile ili tampone. Marie Winn napisala je uspješnicu o utjecaju televizijskih programa na obiteljski život i dala joj naziv Plug-in Drug (Droga na utičnicu).

Tamo gdje je dijete nekoć bilo zaštićeno te postupno i u skladu sa svojim godinama postajalo svjesno zla i onih manje poželjnih aspekata života u velikom svijetu, kao i onih aspekata života koji su namijenjeni odraslima, a ne djeci, danas i najmlađe dijete ima priliku sve to vidjeti na večernjim vijestima. Mala djeca gledaju na TV-ekranu stravične prizore mučenja i raskomadanih tijela iz ratom zahvaćenih dijelova svijeta ili slušaju ljude kako pričaju viceve na lascivnu temu uz upotrebu vulgarnih riječi u najnovijoj TV-komediji.

Evanđelje pak kaže: “Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju u mene bilo bi bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen pa da potone u dubinu morsku.” (Mt 18,6)

Reakcija kršćanskog oca na štetne izvanjske utjecaje ne smije biti samo negativna (iako je bolje uopće ne imati televizor nego ne imati kontrolu nad njim). Da bi zaista bilo učinkovito, djelovanje roditelja mora proizlaziti iz jedinstvenog stava i zalaganja i oca i majke, svjesnih svojih nedvojbenih odgovornosti kao učitelja.

Odgoj djeteta zahtijeva puno više od stalnog negiranja onog što dijete pogrješno radi; on zahtijeva od oca da bude ona pozitivna snaga u domu koja ulaže sve svoje pozitivne napore u odgoj onih koji mu pripadaju. Vosak se ne oblikuje samo tako da ga se zaštiti od topljenja; na njemu se mora raditi s jasnom nakanom. Prema tome, kada oblikujemo mlade, mi sami moramo znati što je to što želimo da oni postanu.

Tekst je preuzet iz knjige Claytona C. Barbeaua “Glava obitelji”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net.