Za razliku od pretjerana milovanja opredjeljenje za prekinuti spolni odnos zahtijeva svjesnu odluku, prije svega muževu, pa samim tim na njemu leži odgovornost za njegov postupak. Prekinuti spolni odnos ne pruža doživljaj onakva sjedinjenja kao potpuni spolni čin. Sjedinjenje supružnika kao važan trenutak za izgradnju bračnoga jedinstva biva narušeno, prekinuto u najvažnijemu trenutku, na pragu ispunjenja i utonuća supružnika u njihovo jedinstvo. Ljubav ne može odjeknuti do konca i supružnike sjediniti u jedno. Kada ga supružnici prakticiraju, u njihov se odnos uvlači stanovita prijetvornost. Stupajući u spolni odnos neverbalno uvjeravaju jedno drugo da se toliko silno vole da više nisu u stanju čekati i odgađati sjedinjenje, ali za vrijeme spolnoga odnosa oboje razmišljaju o tome kada prekinuti to sjedinjenje koje se stvara. Prekinuti odnos problem je lažne relacije, međusobno odašiljanje proturječnih informacija: „Želim s tobom stupiti u najdublji odnos, biti s tobom što je bliže moguće“, a istodobno: „Želim prekinuti to sjedinjenje koje nastaje, ne želim ti se predati do kraja.“ To proturječje informacija koje odašilju jedno drugome ne dopire uvijek do svijesti supružnika, ali ga se dobro osjeća kao nešto lažno. Odražava se u svakodnevnomu bračnom odnosu na sličan način kao onda kada supružnici uvjeravaju jedno drugo u svoju ljubav, a istodobno su zlobni jedno prema drugome. Međusobno odašiljanje proturječnih informacija narušava povjerenje i psihički zamara.

Muškarci vrlo često ne vide poveznicu između nevoljkosti žene prema spolnomu životu i prakticiranja spolnoga odnosa. Muškarac subjektivno osjeća da ženi ne čini ništa loše, da joj ne nanosi štetu. Uz to ima osjećaj ostvarivanja svoje muškosti jer je takav odnos njegov posao i on je odgovoran za pravi trenutak prekidanja. I mužu i ženi prekinuti spolni odnos čini se najjednostavnijim načinom izlaska nakraj s plodnošću, bez izravna zadiranja u funkcioniranje ženskoga organizma. Ipak je on za ženu veći problem. Vrlo često njegovo prakticiranje ubija volju žene za spolnim činom jer ne dopušta uspostavljanje i produbljenje međusobnoga odnosa. Osim toga, to je najmanje učinkovit način izbjegavanja začeća. Kod žena koje su svjesne toga poslije takva odnosa javlja se osjećaj nesigurnosti nije li slučajno došlo do oplodnje. Stres iščekivanja mjesečnice kao znaka da nisu zatrudnjele brojnim ženama oduzima radost takvih trenutaka bliskosti.

Prekinuti spolni odnos, kao ponašanje koje ne koristi učvršćenju veze, a istodobno je nepouzdan postupak zaštite od neplanirana začeća, kod nekih osoba može izazvati uznemirenost 1, impotenciju, seksualnu ravnodušnost, nemogućnost postizanja orgazma, preranu ejakulaciju 2. Postoji nesvjesna veza između prakticiranja prekinutoga spolnog čina i razdražljivosti, neprijateljskoga raspoloženja među supružnicima.

Ako započeto milovanje (dobro i potrebno supružnicima) počne unatoč volji jednoga od supružnika odmicati sve dalje, sve dok se ne završi prekinutim spolnim činom, važno je da oboje supružnika utvrde sigurne granice bliskosti. Možda najpogodniji trenutak za razgovor ili utvrđivanje granica nije za vrijeme samoga spolnog čina niti prije prekinutoga spolnog čina. Nije potrebno izravno se suprotstaviti takvu ponašanju ili odustati od spolnoga odnosa 3. Unutarnje neslaganje supružnika s takvim ponašanjem ne bi se trebalo prometnuti u pasivnost i krutost u seksualnomu ponašanju (to bi bilo nenormalno ponašanje među osobama koje se vole) ili lišavanje sebe spolnoga zadovoljstva. Moralni čin – unutarnje neslaganje – nema ničega zajedničkog s nevoljkošću prema seksu kao takvu.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Ksaweryja Knotza “Seks kakav niste poznavali”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.

Bitno.net

Footnotes

  1. Usp. Freud, Introduction à la psychanalyse (Uvod u psihoanalizu), Paris, 1961., str. 373.
  2. Usp. G. Giusta, Dizionario del sesso (Rječnik spolnosti), Roma, 1997., str. 47.
  3. Usp. A. Dziuba, Spowiedź małżeńska (Bračna ispovijed), Wydawnictwo M, Kraków, 2002., str. 92.