Neudana djevojka u dvadesetima iskreno dijeli svoje misli o vezama, čistoći i samačkom životu. Pozivamo vas da uđete u srce i um mlade žene koja strpljivo čeka da se Božji plan otkrije u njezinu životu.

Želim znati da vrijedi čekati

Naravno, svaka dugotrajna borba je na kraju vrijedna. Ipak bilo bi lijepo od mladih vjenčanih parova čuti da se teškoće čistoće i čekanja isplate. Kada živiš svoje samaštvo u čistoći, dijelom to činiš jer znaš da brak nije nešto što se treba shvatiti olako. Znaš da brak nije neka bajka i da zahtijeva puno truda. Također znaš da suprug neće riješiti sve tvoje probleme niti ispuniti svaku tvoju želju, jer to može samo Bog.

Sve to nekad može dovesti do osjećaja da brak nakon faze medenog mjeseca postaje samo jedna velika dolina suza. Voljela bih od nekih katoličkih vjenčanih parova (ne želim diskriminirati, ali bilo bi lijepo da budu mlađi, jer bi razumjeli poteškoće modernog svijeta) čuti o njihovom iskustvu braka i prirodnom planiranju obitelji. Čini mi se da se o čistoći puno priča prije braka, ali bilo bi lijepo čuti o tome da nju žive i parovi koji su vjenčani. Općenito bi bilo lijepo čuti da je vrijedilo čekati i da ih je njihova čistoća u samaštvu pripremila na radostan brak.

Voljela bih znati da nisam jedina

Slava Bogu što se osjećam da sam nadišla onu svoju tvrdoglavu i napornu “moram-ovo-napraviti-jer-je-moralno-ispravno” fazu kasnih adolescentskih godina. Otkrila sam da je istina ono što je sv. Josemaria Escriva zapisao u svom djelu Put: „Kad se čvrsto odlučiš voditi čist život, za te čistoća ne će biti teret već pobjednička kruna.“ Čistoća je sada integrirana u moj život. Iako mi je teško o čistoći razgovarati s prijateljima koji nisu katolici, definitivno je se više ne sramim. Shvatila sam da je ona dio mene i to je nešto predivno. S tim na umu, iako što sam starija manje brinem o tome što drugi misle, još uvijek se nekad osjećam čudno. Bilo bi lijepo znati da postoje drugi (znam da postoje, ali ih je malo) koji žive ovaj način života, ne samo u svojim adolescentskim godinama, već i u dvadesetima i tridesetima.

Voljela bih da ljudi (pogotovo starije generacije u Crkvi) znaju cijenu čistoće

Iako je istina da sam iskreno sretna i ispunjena u življenju čistoće, morala sam za to platiti visoku cijenu. Svi smo pozvani tu cijenu platiti na ovaj ili onaj način, pa ne želim da ovo zvuči kao cviljenje. Puno se gore stvari mogu dogoditi!

Ipak, kada je čistoća postala realno pitanje za mene, u dobi od 16 godina (upravo sam prvi put odselila od obiteljske kuće), znala sam da će ona biti mač pod kojim će moja vjera pasti ili mač po kojoj će moja vjera preživjeti. Znala sam da moram odlučiti. Ako čistoća za mene padne u vodu, past će i moja vjera. Nisam mogla imati jedno bez drugog. I tako sam odabrala čistoću, ali to sad nije više bilo puko pitanje bivanja dobrom djevojkom. Taj izbor je značio veliku žrtvu. Značio je da će o meni tračati i smijati mi se. To je značilo da ću u vezama voditi beskrajne rasprave i da će moji dečki testirati granice. Taj izbor je značio i jako puno odbacivanja koje, ako se s njime ne nosimo ispravno (a ja to nisam mogla u svojim kasnim adolescentskim godinama), može dovesti do puno štete. U tim godinama sam se osjećala veoma usamljeno jer starije generacije (npr. moji roditelji ili ljudi s kojima sam imala kontakt u crkvi) to nisu razumijevale, jer to nije bilo tako u njihovo vrijeme. Web stranica Lifteen, tada u svojim začecima, me spasila.

Izbor čistoće je također značio – nekima je to možda očito, ali je iznenađujuće kolikima, pogotovo dobronamjernim prijateljima i župljanima, nije – da mogu hodati samo s katolicima. To je trebalo biti očito od početka, ali nije kada zapravo ne poznaješ dečke koji su katolici (sada ih poznajem puno više). Puno ljudi (ja kao adolescentica, moji prijatelji koji nisu katolici, neki članovi obitelji, stariji članovi Crkve i dr.) misli da jednostavno možeš upoznati dobrog dečka (koji nije katolik, ili je ateist ili bilo što drugo), zaljubiš se, dogovoriš se s njim da čekate sa seksom, udaš se (usput ga možda preobratiš, jeee!) i onda kad ste u braku seks više nije problem. Čini se jednostavno i ljudi iskreno ne mogu razumjeti zašto bi to bilo problematično.

Kroz svoje iskustvo izlaženja i veza (i ljubavi u s jednom osobom s kojom sam bila u vezi i čak razmišljala o braku), shvatila sam da to nije tako jednostavno. Za početak, naš je svijet toliko zasićen seksom da će prosječan dečko bez razumijevanja razloga za čistoću (vjera, Bog, postojanje ispravnog i pogrešnog, vjerovanje u svetost seksa), bez obzira koliko bio divan, drag, brižan ili voljan, veoma teško uspjeti biti u vezi koja nije seksualna. To je gotovo nemoguće, a pogotovo bez Boga jer čistoća zahtijeva Božju milost. Čistoća je Božji dar.

Da ne spominjem rasprostranjenu uporabu pornografije koju se, tragično, smatra posve normalnom. Tek sam nejasno bila svjesna njezina postojanja u životima nekoliko mojih bivših.

Ne možeš biti u vezi s nekim s ciljem da ga preobratiš. Razumijem da neke veze uključuju obraćenje i to da neki parovi na kraju gledaju život na jednak način. Znam i za neke, koji će svoje katoličke supružnike u potpunosti podupirati u življenju učenja Crkve o seksu, braku i kontracepciji, te će se sami truditi ta učenja što bolje razumjeti. No mislim da veza ne može preživjeti ako jedna osoba misli: „Preobratit ću ga i sve će biti u redu.“ To znači da netko mora napraviti kompromis. Božja je milost svima uvijek dostupna, ali mora surađivati sa slobodnom voljom osobe kad je osoba spremna. Osjećala bih se da kompromitiram svoj integritet i integritet druge osobe ako bih u vezu ušla s takvim „preobrati ga“ razmišljanjem.

„Ali sve bi to bilo dobro kad bi se udala.“ Ne bi! Čistoća, hvala Bogu, ne prestaje kad se vjenčaš. Ona se nastavlja i ja bih svoju djecu voljela odgojiti u kućanstvu utemeljenom na vjeri, u kojem mama i tata vjeruju u iste stvari i dijele zajednički cilj. Sve što želim reći je: Crkvo, nije lako tamo vani i bilo bi lijepo osjećati da me netko razumije.

Biti neudana je super i vrijedno je borbe

Nisam bila u vezi u posljednjih pet godina i nekoć bi me to jako mučilo. Više nije tako jer sam mirna u vezi s tim. Volim sve što mogu raditi kao neudana osoba i doista imam život ispunjen blagoslovima. Mogu sa stopostotnom sigurnošću reći da se teškoće samačkog života isplate. Bog mi je uzvratio veoma velikodušno. U svom samaštvu sam otkrila jako puno o tome tko sam ja i tko je On i tko smo mi jedno drugom. Iako je postojalo vrijeme kada to ne bih vjerovala, puno je više pozitivnih nego negativnih strana samaštva. Imam slobodu da se bavim svojim interesima, budem spontana, provodim vrijeme s prijateljima i putujem. Imam širok raspon mogućnosti. Mogu pomoći i volontirati s više fleksibilnosti nego netko tko je oženjen i ima djecu.

Voljela bih da ljudi znaju da to što ne spavam s muškarcem ne znači da sam čudna/freak/čistunka (*sam umetni uvredu)

Idealno, bilo bi lijepo živjeti u svijetu u kojem seks nije tema ležernog razgovora. U tom svijetu moj životni stil o ovom pitanju ne bi bio predmet rasprave. No mi smo daleko od toga. Znam da dijeljenje mog iskustva čistoće s prijateljima koji nisu katolici znači da mogu evangelizirati i pokazati im jedan drugi put u toj situaciji koji ne uključuje uzimanje velikog broja tableta, brigu o mogućoj trudnoći, spolnim bolestima, slomljenom srcu i sl. Također bih voljela da ljudi znaju da ih ne osuđujem. Zbilja to ne činim jer znam da ja ovakav život živim isključivo pomoću milosti Božje. Mogu vidjeti obje strane i razumijem zašto oni misle da sam ja čudna. Razumijem uvrede koje nekad čujem. No to ne znači da želim sjesti i slušati svaki detalj njihovih seksualnih života. Mislim da oni to poštuju.

Konačno, riječ je o pozivu

Crkva je učinila jako puno dobrog posljednjih nekoliko godina u pomaganju mladim ljudima da razaznaju svoj poziv za posvećeni život. To znam iz prve ruke jer sam dvije samačke godine provela u promišljanju o tome. Postoji jako puno duhovnih obnova na tu temu, samostani otvaraju svoja vrata za one koji razmišljaju o pozivu, postoje razni festivali i konferencije koji se bave tim istim. No to sve nedostaje kada je u pitanju poziv za život u braku. Ne mislim da trebaju postojati vikendi za povezivanje katolika samaca, ali obnove koje vode bračni parovi zajedno sa svećenicima i redovnicima ili redovnicama bi bili super. Možda takve stvari postoje, ali ja ne vidim puno opcija. Obnove na temu teologije tijela bi isto bile super. Znam da postoje, ali bilo bi odlično kad bi ih bilo još više. Nažalost, u to je uključena i cijena. Otići u samostan na jedan vikend kod nekih časnih sestara ne košta puno, ali vikend proveden u istraživanju značenja i ljepote braka može biti poprilično skup. I to je nešto što vrijedi spomenuti. Katolički brakovi su danas potrebniji nego ikad prije i velike katoličke obitelji su plodno tlo za poziv na posvećeni život.

Catholic Link | Prijevod: Dubravka Sertić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.