Roditelji koji su po naravi skloni kontrolirati druge često žele uspostaviti kontrolu nad tinejdžerom nakon što on pogriješi. Kad roditelj odluči što treba biti sljedeći korak i pokušava uvjeriti tinejdžera da to i napravi, to je manipulacija, a ne savjetovanje i vodstvo. Savjetovati i voditi znači pomoći tinejdžeru da dobro promisli o situaciji tako da donese mudre odluke i lakše se nosi s posljedicama svoje moralne pogreške.

Roditelji moraju vrlo ozbiljno uzeti tinejdžerove osjećaje, misli i želje. Ne smiju ih jednostavno otpisati kao nevažne. Tinejdžer je pogriješio, ali to ne znači da roditelji sad moraju odlučivati umjesto njega. Tinejdžer ne može postati odgovorna odrasla osoba ako nije slobodan uhvatiti se u koštac sa situacijom i samostalno donijeti odluke o tome kako dalje.

Jedan od načina na koje roditelji mogu posavjetovati tinejdžera jest pomoći voditi njegove misli do logičnoga zaključka. Na primjer, Danielov i Mickiin sin rekao je: „Među ostalim palo mi je na pamet da odem iz države, preselim se u Kaliforniju i tamo krenem ispočetka.“ Micki je postupila mudro kad nije izlanula ono što joj je prvo palo na pamet: „To je glupa zamisao. Time nećeš riješiti ništa.“ Umjesto toga upitala ga je: „Kad bi skupio dovoljno novca da dođeš do Kalifornije, kakav bi posao potražio?“ Kad joj je sin rekao što o tome misli, odvratila je: „Možda bi mogao istražiti malo po internetu i provjeriti koliki su troškovi života u Kalifoniji“, predložila mu je majka. „Svakako bi bilo odgovorno prvo istražiti koliko dođe najam stana za mladu obitelj.“ S ovim i sličnim pitanjima Micki je pomogla sinu da dobro promisli o ideji preseljenja u Kalifoniju.

Roditelji koji nauče na ovaj način razgovarati i usmjeravati tinejdžera i ubuduće će moći utjecati na njegove odluke. Međutim, roditelji koji odmah počnu kritizirati tinejdžerove odluke i tupiti mu što i kako treba, prekinut će komunikaciju i natjerati tinejdžera da potraži savjet kod nekoga drugoga. Tinejdžer će možda čak donijeti ishitrenu odluku, čisto kao obrambeni odgovor na „sveznajući“ stav svojih roditelja.

Mnogim je roditeljima teško pristupiti na ovaj način. Lakše je reći tinejdžeru što mislimo i kategorično prosuditi o valjanosti ili apsurdnosti njegovih ideja. No time nećemo pomoći tinejdžeru da razvije vještinu samostalnoga odlučivanja. Tinejdžeru ne trebaju zapovijedi – treba mu vodstvo.

Drugi način da pružite vodstvo je da iznesete svoje prijedloge i zamisli kao mogućnosti. Izjavom: „Jedan mogući pristup mogao bi biti…“, više ćete pomoći nego s nečim ovakvim: „Trebao bi učiniti…“ Zapamtite, iako je pogriješio, tinejdžer i dalje želi razvijati svoju neovisnost i identitet. Roditelji ne smiju smetnuti s uma taj glavni motiv puberteta dok pomažu tinejdžeru da nauči nešto iz svoje pogreške. Moguće je da ćete vi vidjeti neke opcije koje vaš tinejdžer ne vidi. Mogao bi imati koristi od vaših zamisli ako mu ih iznesete kao opcije, a ne nešto što mora napraviti.

Ako i nakon razgovora vidite da se tinejdžer sprema donijeti odluku koju vi smatrate pogrešnom, odluku koja ništa neće popraviti već će, upravo suprotno, samo pogoršati situaciju, možete nastaviti savjetovati ga, ali ne zapovijedajte. Cilj je priznati tinejdžerovu autonomiju i samostalnost te priznati da u konačnici mora odlučiti sam za sebe.

U takvoj bi situaciji roditelj mogao reći: „Sine, svakako želim da ovo bude tvoja odluka, jer ti ćeš morati živjeti s njezinim posljedicama. Ali želim ti priznati svoje strahove o tome što bi se moglo dogoditi ako tako odlučiš.“ Iznesete svoje bojazni i zatim kažete: „Eto, zbog toga mi se čini da bi bilo bolje zauzeti drukčiji pristup.“ Potom iznesite svoje prijedloge. Na taj način niste oduzeli tinejdžeru odgovornost da donese odluku, niti ste zahtijevali da napravi ono što vi želite, već ste mu pomogli jer ste podijelili s njim svoje misli i osjećaje tako da će ih on vjerojatno prihvatiti.

Ako na kraju svega tinejdžer ipak donese odluku koju smatrate lošom, pustite da snosi posljedice. Ako se odluka zbilja pokaže lošom i tinejdžer opet doživi neuspjeh, ponovite cijeli proces, imajući na umu da biti odgovoran roditelj znači pomagati tinejdžeru da uči iz vlastitih pogrešaka.

Gornji tekst izvadak je iz knjige Garyja Chapmana “Pet jezika ljubavi tinejdžera”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.