Zamisli scenu: na telefonu si s prijateljicom i dolazi ti dijete i uporno govori “mama, mama, mama”, a ti njemu “pa zar ne vidiš da razgovaram na telefon?”. Ili, pak, srela si prijateljicu na glavnom gradskom trgu i želiš razgovarati s njom, a tvoje dijete viče “mama, mama, mama, vidi….”, a ti njemu uporno “pa zar ne vidiš da razgovaram?” Poznato, zar ne? Ova i slične situacije svakodnevni su dio roditeljskog života.

Ipak, vjerovali ili ne, postoji metoda i način na koji možemo djecu naučiti kako da nas pristojno prekidaju kada razgovaramo s drugima. Ova metoda odavna se koristi u Montessori školama i vrtićima i vrlo je jednostavna za primjenu.

Stavi ruku na moju ruku ili rame (tehnika ramena)

Ovu sam tehniku vidjela prije nekoliko godina na jednom Montessori tečaju. Učiteljica je držala lekciju na prostirci, do nje je došlo dijete od otprilike 5 godina i stavilo ruke na rame učiteljice. Čim je mogla učiteljica je zastala te upitala dijete: “Što mi želiš reći?”

Iako nas naša djeca ne prekidaju previše, ipak se ova metoda pokazala u većini slučajeva – vrlo efikasna! Od tada sam je počela koristiti u kući te tako nastojim prekinuti i svoju djecu dok su u nekom poslu ili s nekim razgovaraju.

Nauči djecu činiti to i kod kuće

U trenutku smirenosti možemo naučiti našu djecu da nam stave ruku na naše rame ili na ruku svaki put kada nam žele nešto važno reći. Objasnimo im da je to njihov znak nama. Možemo staviti ruku preko njihove u znak da smo primili poruku i da ćemo im se obratiti čim završimo.

Kada završimo posao ili razgovor možemo im reći: “Hvala ti što si čekao/čekala. Što si mi htio/htjela reći?”

Preporučujem vježbati ovo s njima dok smo na miru, inscenirati scenu i ponavljati nekoliko puta.

Ako i zaborave, potapšajte se lagano po ramenu ili ruci da ih podsjetite. Ako razgovarate s nekim telefonom i stojite uspravno, možete se sagnuti kako bi vas dijete moglo dotaknuti. Ovo bi, također, mogao biti način na koji ih mi prekidamo u igri, na primjer ako je vrijeme večere ili trenutak za polazak.

Ovu metodu nažalost nisam saznala odmah na početku svog roditeljstva i svakako će vam je biti jednostavnije primijeniti što su djeca manja. Ponekad nećemo čekati do kraja razgovara, već ćemo, ispričavši se osobi s kojom razgovaramo, posvetiti nakratko svoju usredotočenost na dijete koje nam je stavilo ruku na ruku ili na rame.

Kada to isprobate sa svojom djecom imajte na umu da je za svako učenje potrebno vrijeme i strpljenje, pa nemojte očekivati ​​da će to početi raditi odmah čim se vi odlučite za to.

Izvor: Zapi

Članak je objavljen uz dopuštenje autorice.