“To sam vam govorio

Da moja radost bude u vama

I da vaša radost bude potpuna.”

(Iv 15,1)

Radost je nešto što čovjek ne može ukloniti jer mu je Bog, stvorivši ga, ulio neodoljivu želju za srećom. Prava radost nije ona koja se svodi na sentimentalizam, a može nestati gotovo bez razloga. Ne, prava radost je ona koja može ostati i u plaču i u ponorima napuštenosti dok je vršak duha u sjaju klicanja i pod milinom mira.

Radost je Kristov dar i pristanak slobode. Prije je primamo nego osvajamo. Zahtijeva najoštrije zalaganje dobrote, ali se uvijek drži širom rastvorena milosrđu Gospodina Isusa.

Da je pribavi, čovjek pretrčava raznim stazama, od kojih mnoge nisu izvori radosti, nego rađaju samo obmanu i prazninu. Gora karikatura radosti svedene na uzbudljivost jest dvojaki osjećaj vlastite krhkosti i grižnje savjesti koji zamjećujemo u uživanju grešnog ploda sebičnosti, posjedovanja stvari, vladanja nad drugima, spolnog nereda itd.

Obećana od Isusa Njegovim prijateljima, radost je dana onima koji imaju hrabrost prijeći istim Njegovim putom, koji vjeruju Njegovoj Riječi i trude se živjeti program blaženstava. Razmišljanje možemo privesti kraju: radost je darovana od Krista onome tko ga slijedi sve do smrti na križu (usp. Fil 2,8), odričući se vlastitih zlih sklonosti – tj. noseći križ – svakoga dana (usp. Lk 9,23).

Radost je dar Kristova Duha (usp. Gal 5,22). U njoj sudjeluju svi koji se trude ostvariti isti stil Kristova života kroćenjem vlastitih neurednih strasti, izgradnjom bratstva u Crkvi, ljudskom solidarnošću sa svima, s odbačenima također, u duhu ponizna i dobronamjerna služenja.

Odgovorni za osmijeh svijeta

Ne smijemo zemaljski život promatrati samo kao muku, dok bi radost počinjala tek s onu stranu smrti. Radost bi, onda, značila isto što i vječna slava.

Premda sa svojim mukama i naporima u nasljedovanju Isusa, radost puna blaženstva ima predokus u “kušnji” sadašnjeg života: nalazi se i u časovima koji, samo u ljudskim očima, izgledaju kao žalost. Prati, štoviše, sva razdoblja i sve časove prolaznoga i presudnoga vremenitog života.

Radost je, osim toga, posjetnica kršćanina. To je ono što se naziva “prvi dojam” kod onih koji te gledaju, koji u njima budi barem radoznalost: “Što su pronašli ti vjernici da se uspijevaju smiješiti i u žalosnim vremenima, uza sve probleme koji bi ih morali satrti?” Obratno, ako si neprestano tmuran, namrgođen, žalostan, u sukobu s cijelim svijetom (ili vjerojatnije sa samim sobom), odbacit će te odmah. Reći će: “Zar je susreo Krista, odgovor na sva životna pitanja? Ako su to učinci koje vidimo, rado mu ostavljamo njegovu vjeru.”

Kršćanin nije tupoglavac bez problema, on ima i jedan problem više: pustiti se da ga ljubi Gospodin Isus i pripadati mu s poletom i postojanošću. Možda, usprkos svemu, ovo predanje srcem uskrslom Kristu smiruje i psihološku komponentu te daje čak fizički izgled vedroga, smirenog, privlačnog lica.

Sv. Pavao potiče: “Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Blagost vaša neka je znana svim ljudima!” (Fil 4,4–5). Već zanosna i smirena vedrina u riječima i vladanju, proistekla iz Krista, može ižarivati samoga Gospodina Isusa i ponuditi se kao lagan i učinkovit izazov k vjeri.

Papa je oduševljavao mlade nazivajući ih “odgovornima za osmijeh svijeta”: “Danas vjernici – a osobito mladi – imaju jednu hitnu zadaću. Njihov je zadatak čuvati osmijeh svijeta: svijeta koji je ponekad gnjevan, ili prevaren, ili dosadan, koji je potreban susreta s radosnim, nasmiješenim osobama, sposobnima za budućnost” (Ivan Pavao II.). Čuvati, ili možda – buditi osmijeh svijeta.

Sjedinjeni s Kristom, moći ćemo sijati zdrav nemir i u srcu vrlo rastresenih ili neprijateljskih osoba. Sjedinjeni s Kristom, sigurno ne svojom sposobnošću. Zdrav nemir, koji pobuđuje one kojima pristupamo da nanovo sagledaju život i dopuste spasiti se mišlju, vladanjem, čak bićem – dušom i tijelom.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Alessandra Maggiolinija “Temelji kršćanskog života za mlade”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net.

Molitva za vedrinu

Bože, daj mi vedrinu da prihvatim
stvari koje ne mogu promijeniti;
hrabrosti da promijenim
stvari koje mogu promijeniti
i Mudrosti da spoznam razliku između njih.

Da živim dan za danom,
da se radujem svakom trenutku,
da prihvatim teškoće
kao put do mira,

da prihvatim poput Njega
ovaj grješni svijet
kakav jest, a ne kakav bih ja
želio da bude;

da vjerujem da će On
sve dovesti u red
ako se predam Njegovoj volji;

da umjereno budem
sretan u ovom životu,
a u budućem zauvijek
s Njim presretan.

Reinhold Niebuhr