Tri važna područja bračnih odnosa su riječi, osjećaji i stavovi. Njihova kvaliteta ovisi o međusobnom slušanju izgovorenih riječi, suosjećanju s pokazanim i prikrivenim osjećajima i međusobnom razumijevanju njihovih stavova.

Sjećam se mnogih bračnih parova koji su prolazili kroz moju bračnu psihoterapijsku ordinaciju s problemima međusobnog slušanja. “On me jednostavno ne čuje… Uzalud mu govorim…”, govorila je supruga. “Ne mogu kraj nje doći do riječi… melje samo svoje i traži da slušam njezine gluposti”, tuži se suprug. Međusobno zainteresirano slušanje je osnovno sredstvo za održavanje bračnih odnosa. U našim se brakovima često malo govori, a još manje sluša. Prevladavaju monolozi, a ne dijalozi. Svaki svoje govori, svoje misli i drugoga ne sluša. Brak se pretvara u dva tunela kojima jure automobili a među kojima nema prijelaza na jednu ili drugu stranu. Paralelno se voze i nikada ne sastaju.

Brak ne živi samo od izgovorenih i saslušanih riječi. U njemu važno mjesto zauzimaju osjećaji i jednoga i drugoga bračnog partnera. Oni su često zanemareni ili svedeni samo na područje roditeljstva. Jedna mi je žena govorila: “Moj muž ne shvaća da meni ne treba samo njegova potencija, nego i njegovi osjećaji. Koji put bi mu bila zahvalna kada bi me samo nježno zagrlio…” Jedan suprug mi opet kaže: “Kako da budem s njom nježan, kada pogledam njezino smrknuto lice i neprekidno predbacivanje zbog nevažnih sitnica…” U tim brakovima nedostaje iskreno suosjećanje, manjka izmjenjivanje ne samo riječi nego i emocija.

U braku smo i sa svojim stavovima, koji se ne moraju uvijek slagati. Izgovorene riječi treba slušati, prisutne osjećaje suosjećati, a stavove razumjeti. Ne smijemo nasilno htjeti mijenjati stavove bračnog partnera. Treba tražiti minimum sporazumijevanja, do kojega se dolazi međusobnim slušanjem i suosjećanjem. Ne moramo uvijek imati isti stav, ali moramo i jedan i drugi uvažavati čak i ono s čime se ne slažemo, što ne znači da to i prihvaćamo.

Međusobno neslušanje, nesuosjećanje i nerazumijevanje u braku vode direktno do rastave ili mrtvoga braka. Bez ta tri osnovna načina održavanja dugog bračnog odnosa, on odumire i pretvara se u “bračni neodnos” ili vodi prema rastavi s pokušajem novog braka, koji u mnogim slučajevima samo reprizira raniji.

Vratimo u naše brakove ne samo spolnost, nego i međusobno slušanje, suosjećanje i razumijevanje! Pažljivo saslušani, s osjećajima prihvaćeni i dobronamjerno shvaćeni, lakše, bolje i duže, a često i doživotno, možemo uživati blagodati bračnog života. Nažalost, naši brakovi su često neiskorišteni kapital, kojega ne zapažamo pa i ne koristimo. O nama ovisi što ćemo s njim učiniti i kako ga “dokapitalizirati” slušanjem, suosjećanjem i razumijevanjem!

dr. Pavao Brajša

Gornji tekst izvadak je iz knjige “Brak naš svagdašnji”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.