Prisjećam se jedne žene, koja mi je pričala: “Muž mi je dobar, divan, uspješan, ali zašto mi stalno govori kako sam nesposobna, ništa ne znam, loše kuham i krivo odgajam djecu? Često mi naglašava da se ne znam urediti, da sam loša u bračnom krevetu. Više puta mi je rekao da bih bez njega bila nitko i ništa. Uza sve to tvrdi da me upravo takvu voli, da me neće ostaviti, da će mi pomoći i neka budem sretna što sam na njega naišla. Doktore, ja priznajem da nisam neka super-ženska, ali valjda ipak nešto u meni vrijedi. Zašto mu ja trebam takva slaba i neuspješna? To uništava u meni i ono malo snage da budem drugačija, da se promijenim. Kraj njega se osjećam još slabijom, još manje uspješnom, lošijom…”

To je klasičan primjer muža koji sebe održava jakim slabošću žene, sebe potvrđuje njenim stalnim obezvrjeđivanjem. Ženi nameće ulogu slabe kopije samoga sebe. Sebe učvršćuje nametanjem slabosti svojoj ženi. Kraj slabe i nemoćne žene on je jači, moćniji, uspješniji. Pomažući njoj i podnoseći nju, on sebi svakodnevno dokazuje kako je jak i uspješan muškarac.

Često nailazimo i na obrnutu situaciju. Mnoge žene vole imati kraj sebe slabe i neuspješne muškarce, pa na taj način potvrđuju svoju jakost i snalažljivost, uspješnost i spretnost. Uz slabog muža osjećaju se jače i opravdavaju svoju dominantnu ulogu u braku i obitelji. Uvjeravaju svoje muževe da bez njih ništa ne mogu i čine ih sve više ovisnima o sebi.

Lakše je održavati svoju prividnu jakost i uspješnost kraj slabog i neuspješnog partnera. To je poznati način korištenja drugoga za održavanje vlastite slike o sebi. Bračni odnos je idealno mjesto i prilika za takav način zajedničkog preživljavanja. Drugoga nastojimo učiniti slabijim i neuspješnim, kako bismo sami održali vlastitu – ne baš stvarnu jakost i uspješnost. Razvija se veoma suptilna i perfidna strategija međusobnog zarobljavanja, stvaranja potpune ovisnosti “slabijeg” o “jačem” bračnom partneru.

To se često događa kao posljedica neodržavane bračne ljubavi. Ona se pretvara u sredstvo međusobnog manipuliranja. Popušta, a time postaje i slabiji onaj bračni partner koji više voli. Brak se pretvara u međusobno ucjenjivanje.

Kakva je situacija u mojem braku? Osjećam li se voljenim/ om ili manipuliranim/om? Ovisnim/om ili slobodnim/om? Treba li mi kraj mene “slabiji” partner, kako bih njime uspješno vladao i osjećao se jačim? Jesam li u stanju razvijati i održavati stvarnu ravnopravnost u bračnim odnosima?

Brak nije institucija za preživljavanje “slabijeg” uz “jačeg”, nego slobodna zajednica jednakovrijednih osoba, koje se vole i tu ljubav stalno obnavljaju i održavaju. Neodržavana bračna ljubav nužno se pretvara u dominiranje bilo “slabijeg” nad “jačim” bilo “jačeg” nad “slabijim” bračnim partnerom.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Brak naš svagdašnji”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.