4

Velik dio čovječanstva – 95% u životu su samo gledatelji. Rade što svi rade. Nekritični su i dopuštaju da ih ponese masa ili nečiji dobar govor. Ukratko, nemaju osobnost. Ostalih 5% su osobnosti. Oni imaju središte života koje ih određuje u svim stvarima. Oni nešto poduzimaju i tako utječu na tijek povijesti.

Svaki pravi kršćanin ima Krista u središtu života. To je središte iz kojega ocjenjuje sve oko sebe, proučava ih i oblikuje. Iz te sredine može provjeravati duhovne težnje i sve životne sadržaje. Svaki kršćanin koji svjesno uzima vrijeme da bi bio u Kristovoj prisutnosti te se tako veže za Njega prava je osobnost. Veza s Kristom oslobađa od svih drugih sila i zahtjeva.

Raditi na vlastitom Ja znači usmjereno se uhvatiti u koštac s vlastitim sposobnostima i nedostacima. Narodna poslovica kaže: “Tko mnogo radi, mnogo i griješi – tko malo radi, malo griješi, a tko malo griješi, očekuje ga promaknuće.” I u tome ima zrnce istine. Dogodi se često da se promiče onaj tko je napravio malo pogrešaka. No malo pogrešaka čini i onaj tko dobro poznaje svoje slabosti i sustavno radi na njihovu uklanjanju.

Opisat ćemo kako se u četiri koraka može razvijati osobnost.

1. korak: Znati promatrati samoga sebe

Promatrati samoga sebe veoma je važno. Kako pristupate stvarima, kako reagirate na podražaje, kako govorite, kako se ophodite prema ljudima?

2. korak: Samospoznaja

Pokušajte analizirati što ste otkrili na sebi. Koje vaše tipično ponašanje izlazi na vidjelo? Zašto i kada reagirate tako, a ne drukčije?

3. korak: Samokritika

Samokritičnost nije lagana, ali je pri izgrađivanju osobnosti presudna. Uklonite ono što radi protiv vas. Zacijelo ste u svome ponašanju pronašli dosta toga što djeluje štetno. Vjerujte, ipak je još uvijek lakše živjeti sa samokritikom nego s kritikom drugih. Zato prestanite sami sebi stajati na putu i stvorite preduvjete za promjenu. Evo nekoliko činjenica koje su vrijedne samokritičnog obračuna:

1. Ne mogu nikako podnijeti kritiku od drugih. Na to reagiram strašno agresivno.

2. Toliko sam nestrpljiv da nisam u stanju nikoga saslušati do kraja, pa ljudi o meni misle da sam “napuhana sveznalica”.

3.  Pretjerano sam osjetljiv. Ako me tko ne pogleda s oduševljenjem, odmah pomislim da ima nešto protiv mene.

4. Osjećam se vrlo nesigurno u prisutnosti stranaca. Zato nisam uvjerljiv, a moj je nastup nesiguran.

4. korak: Samoodgoj

Sva vaša samokritičnost ne znači ništa ako ništa ne poduzmete. Nakon spoznaje valja odlučno mijenjati način ponašanja da se nadvladaju slabosti. U izgradnji osobnosti to je najteži korak jer je posrijedi promjena navika. A za to treba snage i hrabrosti, obzirnosti i razumijevanja. Svima nam je poznato: nije dovoljno samo imati autoritet, a funkcija i položaj same po sebi mnogo ne znače. Osobnost je najvažniji čimbenik u stjecanju ugleda.

Vratimo se na spoznaje iz trećeg koraka i pogledajmo koje bi se mjere trebale poduzeti za nadilaženje ondje opisanih slabosti.

1. Ubuduće na kritiku želim uzvratiti pozitivno:

–    Neću više uzvratiti protukritikom. Branit ću se samo onda kada su doista svi argumenti na mojoj strani i kada imam dojam da je posrijedi nerazumijevanje.

Spreman sam se ispričati i izgladiti spor ako je kritika opravdana. Trudit ću se da takvo to više ne ponovim.

–   Nevažnu, neutemeljenu kritiku želim jednostavno zaboraviti. Želim kritiku općenito shvatiti kao izvor nove informacije i pritom želim zadržati hladnu glavu.

2. Kako se boriti protiv vlastitog nestrpljenja?

–   Želim prihvatiti drugoga i onda kad je spor i kada se složeno izražava. Dobro je kad drugi ljudi rade tempom koji odgovara njihovoj sposobnosti.

–    Želim više pozornosti posvetiti ritmu slušanja, čekanja i govorenja.

3. Kako se boriti protiv preosjetljivosti?

–   Ako mi tko ne posvećuje dovoljno pozornosti, neću odmah umišljati kako mu do mene nije stalo, nego ću shvatiti da moj sugovornik u tom trenutku ima i druge misli na umu.

–   Ako mi to nije jasno, neću umišljati da me onaj drugi zapostavlja, nego ću se truditi razjasniti stvari kroz dodatna pitanja.

–    Ne brinem se što drugi o meni pričaju jer mi to nije važno. Odgovoran sam za vlastite postupke i osjećaje.

4. Nastupat ću sigurnije:

–    Ne želim prijetiti i upozoravati. Uvijek se lakše primaju pozitivne primjedbe. Razmislit ću kako formulirati misli da budu prihvatljive sugovorniku.

–    Ne želim popustiti pred pritiskom, nego ću sugovornika uvijek vratiti na pametno argumentiranje.

–    Ne želim se pravdati, nego želim ostaviti mjesta da me drugi savjetuje i kritizira.

Želim promijeniti i vanjsko ponašanje: trudit ću se gledati ljude dok s njima razgovaram, razvijat ću jasan, siguran glas, primijeniti gestikulaciju. Sve to pomoći će mi da zračim snagom i spremnošću za kontakte.

Tekst je izvadak iz knjige Jorga Knoblaucha “Biti poduzetnik života”
[facebook]Za više dobrih tekstova klikni like[/facebook]