Što je strah i kako djeluje?

Definicija straha bi bila da je to intenzivna i neugodna i negativna emocija koju čovjek doživljava kad vidi ili očekuje opasnost, bila ona realna ili nerealna. Strah nastaje usred opažanja ili očekivanja stvarne ili zamišljene opasnosti, ili ozbiljne prijetnje. To je urođena, genetski programirana reakcija na prijeteći ili bolan podražaj. Strah je primarna emocija što znači da se javlja vrlo rano u razvoju osobe i svi ljudi, manje ili više, u svim životnim razdobljima doživljavaju ovu emociju.

Bitni situacijski uvjet za pojavu emocije straha je percepcija neposredne opasnosti ili prijetnje nečeg zastrašujućeg. Ne izaziva svaka opasnost strah, nego samo ona pred kojom se čovjek osjeća nemoćnim. Manjak sposobnosti da se čovjek bori s opasnošću ključni je moment za doživljaj straha. (Mijo Nikić, Psihologija straha, Obnovljeni Život (49) 1 (1994.) str. 48)

Na subjektivnom planu strah se očituje kao osjećaj uznemirenosti, ugroženosti i bespomoćnosti, dok se na fiziološkom planu očituje kao ubrzan rad srca, povišen krvni tlak, povećano lučenje adrenalina, znojenje, ubrzano disanje, sušenje usta.

Strah od budućnosti

Strah od budućnosti je jedan od strahova koji nemaju konkretan uzrok nastajanja, a sve češći je u današnjem modernom društvu.  Jedan od mogućih razloga nastajanja ovog straha jest neki stresan događaj koji zapravo „prekida“ naše planove koje smo imali za budućnost. Nepoznata budućnost može u mnogima izazvati strah. Strah od budućnosti može tako preuzeti kontrolu nad životima ljudi, da oni ne poduzimaju gotovo ništa kako bi živjeli život i slijedili put kojim smatraju da trebaju ići. Strah od nepoznatog i rizik koji stoji iza tog puta ih previše plaši da bi se odvažili na takav korak.

Najčešći strahovi od budućnosti se odnose na konkretne događaje/situacije, npr. obolijevanje od teško izlječive bolesti, gubitak posla, gubitak voljene osobe. Također, strah od budućnosti se može odnositi i na novi posao (hoću li uspjeti ?), ispite (hoću li položiti?).

Strah od budućnosti je zapravo nastao u našem umu pod utjecajem negativnih misli. Mi ne možemo znati što će se u budućnosti dogoditi. To je nešto što trebamo prihvatiti. Mi na temelju prijašnjih vlastitih iskustava procjenjujemo što bi se moglo dogoditi. Kako dobro, tako i loše.

Kako nastaje strah od negativnih događaja u budućnosti?

Najčešće na temelju nekog našeg lošeg iskustva. Zapravo, s obzirom na to da smo iskusili (i ako sad ovo čitate i preživjeli) loše događaje koje su proizveli negativne emocije, te ako se ne suočimo s tim emocijama, one nas mogu kočiti u daljnjem razvoju.

Npr. već ste imali nekoliko razgovora za posao, ali svi su bili bezuspješni, bojite se odlaska na sljedeći razgovor za posao. Vaš strah se zapravo temelji na iskustvima iz prošlosti. Tada se krenu gomilati razne misli po glavi kako smo nesposobni, nemamo dovoljno znanja ni iskustva. Sve te negativne misli, temeljene na stvarnim događajima iz prošlosti, dovode nas do straha od npr. budućeg razgovora za posao. Hoću li uspjeti? Ali jesu li te misli točne? To što nismo dobili posao ne mora biti odraz naših sposobnosti, nego mnogih drugih događaja za koje ne znamo i na njih ne možemo utjecati. Možemo samo dati najbolje od sebe i moliti.

Strah čovjeku postavlja zamku, a tko se uzda u Jahvu, nalazi okrilje. (Izr 29,5)

I sama Biblija govori o strahu i o tome kako nam strah postavlja zamku. Krenemo misliti o svim mogućim negativnim stvarima koje se mogu dogoditi. Ključna riječ – mogu. Što znači da se još nisu dogodile. U svakoj takvoj situaciji imamo slobodu i odgovornost da donesemo odluku. Hoćemo li krenuti na put koji smo si zacrtali i suočiti se sa svim problemima koji će se neminovno dogoditi? Ali to ne znači da će se dogoditi sve najgore moguće verzije raznih događaja kako ih imamo u svojim mislima. Možda ćemo ostati zakukuljeni u čahuru, ne poduzeti nikakav napor, zbog straha koji je trenutno samo u mislima. A možda ćemo i odlučiti suočiti se s negativnim emocijama, definirati strahove i krenuti u pobjedu.

Sloboda i odgovornost kod donošenja odluka

Postoje događaji koji nisu pod našim utjecajem, i nemamo tu kontrolu da utječemo na njih. Kao npr. prekid ljubavne veze koji je iniciran od strane partnera (Riječ partner se koristi u smislu dečka ili zaručnika. Ne u smislu supružnika. Brak je nepromjenjiv izbor i nerazrješivi sakrament.). To je odluka partnera, ne naša odluka. (Ovdje govorimo o situacijama koje nisu uzrokovane našom težom povredom dostojanstva i života partnera, nego o odluci druge strane da se npr. životni ciljevi, vjera, smisao života ne poklapaju.)

Ako smo mi bili ta druga strana koja je (po subjektivnoj procjeni) dala jako puno sebe, dane, godine, osjećaje… možemo razviti strah od budućih veza. Samim time što nas koči strah od budućih veza i moguće ostavljenosti, vjerojatno ćemo se ograničavati u budućim kontaktima s muškarcima, izbjegavati druženja i upoznavanja, jer smo jednom (ili dvaput ili triput) bili razočarani. Samim time ne doživljavamo nove pozitivne događaje i emocije s muškarcima, nego negativne, ili ne doživljavamo uopće i samo u mislima potkrjepljujemo staru, bolnu emociju i vrtimo se u krug.

Potrebno je donijeti odluku

Potrebno je donijeti odluku da ćemo se suočiti sa strahom, definirati ga, odrediti moguće aktivnosti i realizirati.

  1. Definirati čega nas je strah. U ovom slučaju možemo definirati da nas je strah da ćemo opet biti ostavljeni.
  2. Odrediti što je to na što možemo utjecati. U ovom slučaju možemo utjecati na vlastiti odabir partnera, utjecati na vlastita ponašanja prema partneru, vrijeme koje ćemo posvetiti partneru, što ćemo podijeliti s njim. Sve ono što mi sami možemo. Potrebno je posvijestiti da mi ne možemo utjecati na to hoće li nas partner ostaviti ako napravimo ovo ili ono. Ako nas netko ostavi zato što se ne može nositi s npr. našom prošlošću, to nije pod našim utjecajem. Prošlost se dogodila, ne možemo ju izbrisati. To onda nije prava ljubav. Ali ako nam partner ukaže na problem npr. eksplozivnih reakcija, u našoj je moći da to ispravimo, jer je to zdravo i ta osoba nam želi dobro. U ovom dijelu nam je potrebno da uvidimo vlastitu slobodu i utjecaj.
  3. Odrediti koje su nam sve mogućnosti, što sve možemo učiniti kako bismo prevladali strah? U ovom dijelu pokušati nabrojati što je sve što možemo napraviti, sve mogućnosti. Mogućnosti, opcije – mogu biti dobre, loše, smislene, manje smislene, smiješne… ali potrebno ih je što više definirati.
  4. Odabrati i realizirati. Odabrati onu opciju koja nam se čini u tom trenutku najbolja, najsmislenija, koju možemo ostvariti. Mogućnosti su različite. Kada donesemo odluku, tada slijedi akcija i krećemo u provedbu. Svatko od nas će u vlastitim okolnostima, s obzirom na vlastitu povijest, sadašnjost i budućnost odabrati onu odluku za koju smatramo da je najbolja. To je ljepota slobode i jedinstvenosti. S obzirom na to da čovjek nije otok, uvijek treba uzeti u obzir da naša odluka neće nanijeti nepopravljivu štetu nekome drugome.

Donijeli smo odluku. Što sada?

Ne boj se. Te riječi nam je često upućivao Ivan Pavao II. Ne bojte se! Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi. (Ps 119,105) Imamo Nekoga tko računa na svu ograničenost i skučenost našeg pogleda kada donosimo odluke. Nekoga tko zna sve naše strahove, tko zna koliki napor moramo uložiti za taj jedan korak naprijed. I on sam nam govori da budemo jaki i odlučni.

Dakle, trebamo donositi odluke, ne bojati se iracionalno i nepotrebno. Sve svoje brige predati Bogu. Kod donošenja odluke uzeti u obzir sve dostupne informacije. I da, potrebno je predvidjeti i neke moguće negativne posljedice, ali se ne treba fokusirati samo na isključivo negativne posljedice. Svaku svoju odluku, strah, nedoumicu, prinesite Bogu, pitajte Ga što On misli o tome. Bog daje odgovore onima koji Ga traže. Molite devetnicu, posavjetujte se s iskusnom osobom, osobom od povjerenja, svećenikom.

Mir je najbolji pokazatelj

Ponekad nam je dovoljno da se posavjetujemo s nekim prijateljem i iskusimo ljekovitost zdravog prijateljstva. Ako nismo sigurni da smo dobili odgovor, uvijek ima nešto što nas može voditi i ukazati da smo na pravom putu. Mir je najbolji pokazatelj da smo na pravom putu. Ne mir koji svijet daje. Nego mir koji daje Krist. Biti ustrajni, računati na uspone, padove… sve je to dio života. Moli i radi.

Molitva i bliskost s Kristom nam ne jamče da nećemo pogriješiti i da nećemo imati problema u životu. Nego da je On taj koji uvijek može iz svih naših dobrih odluka napraviti još bolje, loše može preokrenuti na dobro. To je ta sigurnost i vjera koju trebamo imati kao mala djeca koja trče u zagrljaj Ocu, jer zna da će se On pobrinuti za sve i da ima rješenje za svaki problem. Rim 8,28: Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani.

A što kaže Riječ života?

Zatim reče svojim učenicima: “Zato vam kažem: ne budite zabrinuti za život: što ćete jesti; ni za tijelo: u što ćete se obući. Ta život je vrjedniji od jela i tijelo od odijela. Promotrite gavrane! Ne siju niti žanju, nemaju spremišta ni žitnice, pa ipak ih Bog hrani. Koliko li ste vi vrjedniji od ptica! A tko od vas zabrinutošću može svojemu stasu dodati lakat? Ako dakle ni ono najmanje ne možete, što ste onda za ostalo zabrinuti? 

Promotrite ljiljane, kako niti predu niti tkaju, a kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. Pa ako travu koja je danas u polju, a sutra se u peć baca Bog tako odijeva, koliko li će više vas, malovjerni!” „Zato i vi: ne tražite što ćete jesti, što piti. Ne uznemirujte se! Ta sve to traže pogani ovoga svijeta. Otac vaš zna da vam je sve to potrebno. Nego, tražite kraljevstvo njegovo, a to će vam se nadodati!” Lk 12,22-31

Vedrana Zovak, dipl. psiholog, prof. – Žena vrsna