„Izop je koristan u svakomu jelu te je korisniji samljeven u prah i kuhan od sirovoga. On oživljava jetru i donekle čisti pluća. (Osobito) onaj tko kašlje, ima jetrene tegobe te je sipljiv neka jede izop u mesnim jelima ili kuhanomu (povrću) pa će bolesniku biti bolje. No kada bi netko (zdrav) popio sam izop u vinu ili vodi (dakle kao čaj), od toga bi imao više štete nego koristi.” (sveta Hildegarda)

Primjena: idealan začin (jetra, pluća, kašalj) za čišćenje krvi, za dijetnu prehranu kod depresije i žalosti (one uzrokuju bolesti jetre tegobe s crijevima i želucem).

Upotreba: izop je kao začin korisniji samljeven u prah ili kuhan nego sirovi izop; dodavati u perad, juhe, umake, svježi sir, varivo od povrća, teleći ragu. Daje jelima pikantan okus.

Uzgoj: mlade sadnice u proljeće posaditi u rahlo, vapnenasto tlo na sunčanu i toplu mjestu. Zimi pokriti granama smreke ili bora.

Berba: uvijek brati mlade izdanke i listove.

Čuvanje: brzo osušiti na prozračnu mjestu i čuvati u staklenci; svježe listove držati u zamrzivaču.

Gornji tekst izvadak je iz knjige Wigharda Strehlowa “Sv. Hildegarda i hrana kao lijek”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.