Vidjeli smo Boga gnjevnoga na svoj narod u Starome zavjetu. Vidjeli smo Isusa gnjevnoga na trgovce u hramu jer su ga pretvorili u razbojničku špilju. Vidjeli smo gnjev kod Petra, kod Mojsija, i kod drugih osoba koje poznajemo iz Biblije. Pravednički gnjev – kao onaj Božji – postoji, ali naša se ljutnja često događa zbog oholosti i zbog naše želje da mi budemo bogovi.

Pet stvari koje trebate učiniti prije nego što zapadnete u grijeh srdžbe

Ljutnja je uobičajena reakcija, jer život ne ispada uvijek onako kako bismo mi htjeli, ali ne smijemo griješiti – ne smijemo zbog svoje ljutnje postupati grubo i kao neznalice. Ljutnja postaje grijehom onda kada se pretvori u srdžbu, kada mi potičemo taj osjećaj ljutnje, pretvaramo ga u mržnju i zamjeranje, sa željom za osvetom. Što, dakle, moramo učiniti kako bismo nadvladali ljutnju prije nego što izmakne kontroli i postane grijehom?

1. Prakticirajte pauziranje. Prije nego što išta kažete ili učinite, duboko udahnite. Dok udišete, usredotočite se na svoje disanje: kada izdišete, zamislite da izbacujete svoju ljutnju. Ponavljajte dok ne osjetite da vam se tijelo smiruje. Poznato je da kontrolirano disanje snižava naš krvni tlak i brzinu otkucaja srca, i da smanjuje lučenje hormona stresa.

2. Pomolite se. Jedna od molitava koje ja najčešće koristim kada sam ljuta, anksiozna, ili kada me boli jest Isusova molitva. Ta je molitva veoma prikladna kada prakticirate pauziranje i duboko disanje. Dok udišete, molite: „Isuse, Sine Davidov”, a dok izdišete: „Smiluj se meni grešniku.” To je i način da se prisjetite kako nam je Isus oprostio naše grijehe zbog svojega milosrđa, i da mi također tako možemo biti milosrdni prema drugima.

3. Promijenite okolinu. Ako možete, prošetajte po susjedstvu, otiđite do najbližega parka, ili do neke rijeke ili potoka (ako vam je to dostupno), ili se provozajte po susjedstvu. Odmaknite se s mjesta gdje se vaša ljutnja razbuktala. Kada budete šetali, usredotočite se na krajolik koji vidite, zvukove koje čujete, osjećaj vjetra na svojoj koži. Kada se naljutimo, naša se pozornost sužava, i naš je um tada sklon koncentrirati se na ono što je uzrokovalo ljutnju. Namjerno skretanje pozornosti na druge stvari i odmicanje se od one stvari koja je uzrokovala našu ljutnju pomoći će nam da nam um bude jasniji, a tijelo smirenije.

4. Praksa razmišljanja „možda”. Onda kada se smirite, ili nakon što se prakticirali pauziranje, kažite sebi: „Možda se ovo dogodilo jer…”, ili „Možda je ta osoba to učinila jer…”. Nije to traženje isprika za druge, nego premještanje naše perspektive s našega povrijeđenoga ega na situaciju druge osobe, a tako ćemo imati bolju perspektivu na to što se dogodilo. Ovako će nam biti lakše pristupiti drugoj osobi s obzirnošću i suosjećanjem, a ne s iskaljivanjem ili srditim postupcima.

5. Otiđite na ispovijed. Ispovijedanje misli i situacija koje nas čine srditima može nam dati jasnoću, i učiniti da nas više ne obuzima srdžba. Donoseći svoju srdžbu Bogu, mi se predajemo Njegovoj volji otpuštajući tu srdžbu Njemu. Priznajući da smo sagriješili, i moleći za Njegovo oproštenje, mi također priznajemo da opraštamo drugome koji nas je povrijedio i učinio nas srditima. „Oprosti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim.” Tako mi pozivamo Božje milosrđe da nas iscijeli i da nas oslobodi od zarobljenosti.

U situacijama kada srdžba počinje ometati vaš svakodnevni život, ili počinje biti jedini sadržaj vaših svakodnevnih misli, molim vas da potražite duhovnu i psihološku pomoć kako biste se pozabavili svojim problemima sa srdžbom.

Upamtite: „Srdite se, ali ne griješite! Sunce nek ne zađe nad vašom srdžbom i ne dajite mjesta đavlu.”(Ef 4,26-27) 

Izvor: Catholic link | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.