Često me se dojmi način na koji se razgovori prikazuju u filmovima i televizijskim serijama – dijalog teče bez napora, omogućavajući da se zaplet odvija dalje, ili se pak svako malo otkrivaju značajne pojedinosti; a ponekad se jednostavno pušta da publika do mile volje uživa u dosjetljivosti scenarista. Razgovor s našim prijateljima može biti takav u određenim okolnostima, ali on je obično manje dosjetljiv, odabir trenutka manje savršen, a šale su repetitivnije. Što je najdojmljivije, više je tišine. Jedan od znakova pravoga prijateljstva jest da prijatelji mogu biti zajedno u tišini, a da im nije neugodno. Komunikacija uistinu jest veoma važan dio prijateljstva, ali u pravome prijateljstvu ponekad je dovoljna jednostavna prisutnost drugoga. Razgovori u takvim okolnostima ne zahtijevaju brzinu i neposrednost potrebne publici kako bi se izbjegla dosada, jer tu nema publike, nego samo glumaca. Ima vremena da se formulira odgovor na pitanje, da se uživa u društvu prijatelja.

Prijateljstvo s drugim muškarcima i ženama jedan je od najboljih strana ljudskoga života, ali mi smo pozvani i na nešto još čudesnije – prijateljstvo s Bogom. Gospodin, koji nam dopušta da po daru vlastitoga postojanja budemo prisutni svojim prijateljima, također nas dovodi u svoju vlastitu prisutnost, govoreći nam na mnoge i različite načine. Govori nam po vidljivim stvorenjima, u kojima se objavljuju Njegova moć i božanstvo. On nam govori po prorocima Staroga zavjeta, koji su bili obdareni riječima kojima su artikulirali Božju ljubav prema Njegovu narodu. Najdublje nam govori u svojemu Sinu, izričući Riječ Boga, koji nam u Utjelovljenju postaje prisutnim kao pravi čovjek, govoreći našim jezikom i sudjelujući u pravim ljudskim aktivnostima i iskustvima.

U Svetome pismu susrećemo Krista kako govori svojim prijateljima, propovijeda svojim sljedbenicima, i raspravlja sa svojim sugovornicima, ali susrećemo Ga i u tišini – u vremenu koje dijeli trenutke Njegova rođenja, pronalazak u Hramu, i Njegovo krštenje; u trenucima molitve nasamo na planini; u agoniji u Getsemanskome vrtu, kada ne želi razgovor, nego budnu prisutnost trojice svojih najbližih učenika; i kada se suočava s nepravednim optužbama koje se u Pilatovoj prisutnosti iznose protiv Njega. Isus nas i danas poziva da provodimo vrijeme s Njime – ponekad u jednostavnome razgovoru, ponekad moleći s Njime psalme koji govore o Njemu, ali i u drugim trenucima, jednostavno uživajući u Njegovoj prisutnosti – u tišini prijateljstva.

Izvor: Dominikanci provincije svetoga Josipa (SAD) /Word on Fire | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.