Ima ljudi koji uvijek sjede “u podrumu”. Svaki nenadani udarac u njih se začas pretvara u pravu katastrofu. Svaki ubod igle oni smatraju napadom na svoj život. I najmanja bol, i najmanje trpljenje stavlja ih u stanje uzbune.

Loša im je navika da sve dramatiziraju. A to ih čini tako nesretnima, pa kukaju i jadikuju: “To se može dogoditi samo meni”, “Opet me nešto boli”, “Sve mi ide naopačke”, “Jednostavno nemam sreće”. Njihov je osjećajni život poremećen. Mali iznenadni udarci pretvaraju se u njihovu srcu u brda nesreće i nevolje.

Ne zaboravi dobro koje bi te moglo svaki dan razveseliti. Ima tisuću malih stvari na koje više ne paziš. Ispiši ih na papir.

Ne ogorčuj si dane više lošim raspoloženjem i izduženim, ispaćenim licem. Neočekivanih će udaraca uvijek biti, ali naspram nenadanog udarca  postoje i radosti. Samo, u njima više ne znamo uživati.

Neka ti svaki neočekivani udarac  bude poticaj za naprijed. Tako ćeš postati drugi čovjek. Radit ćeš kao konj, a spavati kao novorođenče.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Srcem kroz godinu” Phila Bosmansa u izdanju Kršćanske sadašnjosti. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net