Foto: Shutterstock

Problem s granicama vezanim uz vrijeme čvrsto je povezan uz problem izvršenja zadaća, konkretno uz uspješno izvršene zadaće. Većina ljudi ima neke životne ciljeve na području karijere i ljubavi. Možda želimo biti veterinari ili odvjetnici. Možda želimo pokrenuti privatni posao ili kupiti kuću na selu. Možda želimo pokrenuti tečaj proučavanja Biblije ili dospjeti na čelo uprave neke tvrtke.

Svi bismo voljeli da za svoje zadaće, bile one velike ili male, možemo reći zajedno s Pavlom: „Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj Dan uzvratiti Gospodin, pravedan sudac“ (2 Tim 4,7–8). Još su rječitije, zbog svoje jednostavnosti, Isusove posljednje riječi na križu: „Dovršeno je!“ (Iv 19,30).

Ljudi s ovim problemom u granicama često sjajno započinju, ali nikako da stvari privedu kraj. Iz ovog ili onog razloga njihove se kreativne ideje ne ostvaruju. Normalan tijek procesa uvijek negdje zapne. Nazru uspjeh negdje na obzoru, a zatim im naprasno iščezne s vidika.

Loši dovršitelji obveza imaju problem čiji korijen često leži u jednom od sljedećih uzroka:

Opiranje strukturi. Osjećaju da bi podvrgavanjem disciplini i planiranju narušili ili potkopali svoj stil života.

Strah od uspjeha. Previše se brinu oko toga da će njihov uspjeh u drugima potaknuti zavist i kritiku. A oni bi si radije u vlastitu nogu pucali, nego iznevjerili škvadru.

Manjak dosljednosti. Osjećaju averziju prema „detaljnu planiranju“ koje skicu pretače u projekt. Puno im je uzbudljivije smisliti ideju i onda je preusmjeriti drugima na izvršenje.

Rastresenost. Nisu u stanju usredotočiti se na projekt dok ne završi. Najčešće nemaju razvijenu sposobnost zadržavanja pažnje i usredotočenosti.

Nesposobnost odgode zadovoljenja. Nisu u stanju pretrpjeti muke provedbe nekog projekta kako bi na kraju iskusili zadovoljstvo zbog dobro obavljena posla. Žele izravno prijeći na zadovoljstvo. Oni su poput djece koja žele desert odmah, prije no što pojedu zdravi obrok.

Nesposobnost da kažu „ne“ pritiscima. Nisu u stanju reći „ne“ drugim ljudima i projektima. Nemaju dovoljno vremena da ijedan posao privedu kraju.

Oni koji imaju problem s izvršavanjem zadaća do kraja često su poput dvogodišnjaka u igraonici. Neko će vrijeme lupati plastičnim čekićem, onda će razgovarati s lutkom, a na kraju posegnuti za slikovnicom. Sve u dvije minute ili manje. Lako je uočiti probleme s granicama kod takvih osoba. Nije im se razvilo njihovo unutarnje „ne“ tako da se ne mogu usredotočiti na dovršavanje stvari.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Henryja Clouda i Johna Townsenda “Granice”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net