Imao sam tetu koja se oblačila i pripremala dan prije datuma putovanja, iz straha da u pravo vrijeme neće biti spremna.

Strah da se neće znati adekvatno susresti s budućnošću zadaje toliko brige mnogim našim suvremenicima da izgube sate i sate života.

Strah od budućnosti ne treba brkati s onim stupnjem zabrinutosti koji je normalan, fiziološki. Bojati se budućnosti ne koristi susretanju s njom! Štoviše, pridonosi stanju veće zbrinutosti i dakle pokazuje se pogubnim za razrješenjem bilo čega.

Ne da živjeti.

Služi samo da nas uplaši.

Kad si opsjednut budućnošću, kreni u akciju.

Akcija spustiti se u stvarnost, u sadašnjost, najbolja je terapija protiv zabrinutosti pred budućnošću.

Koliko smo puta opazili da je, živeći u jednoj situaciji, na kraju bilo lakše nego što smo to zamišljali prije susretanja s njom.

Strah — hrabrost — akcija

Područje koje se prostire od mišljenja do djelovanja je strah! Odmah nakon razmišljanja treba slijediti akcija. Dakako, sve će se to odvijati ne naglo, već uključeno u plan, u jednu preventivnu dimenziju.

Uvijek akcija mora biti isplanirana, nikad neka ne bude po reakciji!

Tko reagira ne bira! Tko reagira samo je onaj koji odgovara na podražaj koji mu je prethodio i ništa više. Malo ili ništa ga razlikuje od životinja.

Faza planiranja, proračunavanja, karakteristika je samo čovjeka. Samo on bira. Može izabrati. Samo on odlučuje. Može odlučiti.

No, da bi se krenulo u akciju, potrebna je hrabrost. Pod hrabrošću ne podrazumijevam agresivnost. Hrabrost kako je ja shvaćam je jedna karakteristika koja pripada svima. Bez razlike. To je snaga življenja.

Hrabrost hrani djelovanje. Dok strah hrani razmišljanje.

Strah ne postoji. On je apstrakcija, poimanje. Ne postoji. To je jedan način mišljenja.

Živjeti znači imati hrabrosti planirati i ostvariti razmišljanja.

No, pažnja! Tko samo misli, ništa ne ostvari i ne živi! Misliti da, ali misliti učiniti, konkretizirati, ostvariti ono što se smislilo.

Akcija je provjera razmišljanja.

Netko reče: strah kuca na vrata. Hrabrost ode otvoriti i ne vidje nikoga!

Sigurnost je povjerenje u same sebe. Ona je reagiranje na stvari s pozitivnim povjerenjem.

Pozitivno se povjerenje, u svoje vrijeme, vježba hrabrošću. Kako sam rekao gore, hrabrost pripada svima nama. Puno je puta za pobjedu dovoljno samo gram više hrabrosti.

Ne napuštajte boj makar se osjećate umorni. Zastanite i odmorite malo da biste opet krenuli s većom hrabrošću.

Ne obeshrabrite se ako vam se čini da sve ide ukrivo, prikupite u sebi više snage, više hrabrosti.

Zapitat ćete me gdje je možemo uzeti?

Nigdje!

Ona je u vama. U nama. U svima.

Nitko još precizno ne poznaje velike mogućnosti našega mozga, beskrajni opseg naše duše. Ne zaboravimo da smo djeca Božja. Dakle, sami smo božanski.

A vi mislite da božanska stvorenja imaju malo hrabrosti?

Ako da, onda je to samo zato što ona tako žele.

Gornji tekst izvadak je iz knjige “Biti sretan – psihoterapija za sve”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.