Klasično djelo katoličke duhovnosti pod naslovom „Nasljeduj Krista“ nakon Biblije je najprevođenije i najčitanije djelo u povijesti.  Kroz stoljeća je bilo izvor duhovne okrepe, utjehe i nade svima koji su ga uzeli u ruke. Svojom vječnom svježinom svjedoči o univerzalnoj i neprolaznoj vrijednosti poticaja u njemu sadržanih. Iako se ne može sa sigurnošću govoriti o autoru ovog bisera katoličke klasike – kroz povijest se je pripisivalo sv. Bernardu iz Clairvauxa, sv. Bonaventuri i I. Gersonu – danas se ipak općenito drži da ga je napisao njemački redovnik, mistik iduhovni pisac Toma Kempenac.

Iz toga djela izdvajamo nekoliko misli koje se odnose na razborit život.

  1. Ne treba vjerovati svakoj riječi ni svakom nagovoru, nego stvar valja pomnjivo i smireno odvagnuti pred Bogom.  (Usp. Sir 19,16; I Iv 4,1)
  2. Na žalost, često o drugome lakše povjerujemo i kažemo zlo, nego dobro; tako smo slabi.
  3. Ali savršeni ljudi ne vjeruju tako lako svakom govorkanju jer poznaju ljudsku slabost, dapače, sklonost zlu i nepostojanost u riječi. (Usp. Post 8,21; Sir 14,1; 19,16)
  4. Velika je mudrost ne biti nagao u djelima ni tvrdokorno krut u mišljenjima.
  5. I ovo: ne valja povjerovati svakoj ljudskoj riječi, a niti ono što čujemo ili povjerujemo odmah prenositi drugima. (Usp. Sir 19,10)
  6. Posavjetuj se s razumnim i promišljenim i radije potraži savjet od boljega nego da se povodiš za svojom ćudljivošću. (Usp. Sir 9,21; Tob 4,18)
  7. Čestit život učini čovjeka mudrim po Božjem srcu i iskusnim u mnogim stvarima. (Usp. Sir 34,9.)
  8. Koliko je tko ponizniji i Bogu podložniji, toliko je u svemu mudriji i smireniji.