Poljsko izdanje knjige prof. dr. Emilia Marina „Upoznao sam dva pape“ predstavljeno u Rimu
„Neka Naša Gospa, Kraljica Hrvata i Kraljica Poljaka, zagovara nas! Tim riječima Karola Wojtyle izražavam uvjerenje da će se prijateljstvo, suradnja i međusobno poštivanje između Poljske i Hrvatske nastaviti i u buduće“. Riječi su to sućuti Poljskoj u povodu smrti blaženog Ivana Pavla II. koje je prof. dr. Emilio Marin zapisao 4. travnja 2005. u poljskom veleposlanstvu u Rimu.
Još jedna kockica u mozaiku prijateljstva i međusobnog poštivanja Poljaka i Hrvata nadodana je 30. lipnja u dvorani Ivana Pavla II. pri poljskoj nacionalnoj crkvi svetog Stanislava, u kojoj se svake prve nedjelje u mjesecu održavaju konferencije o duhovnoj ostavštini pape Ivana Pavla II., gdje je predstavljeno poljsko izdanje knjige „Upoznao sam dva pape“ prof. Emilia Marina, bivšeg veleposlanika Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici. Nakon talijanskog izdanja 2008., hrvatskog izdanja iste 2009., poljsko izdanje tiskano je u Krakovu.
Predstavljanje knjige organizirala je veleposlanica Poljske pri Svetoj Stolici Hanna Suchocka i rektor poljske nacionalne crkve mons. Pawel Ptasznik. Knjigu je bivši predstavio predsjednik Papinskog vijeća za kulturu kardinal Paul Poupard, i sam autor prof. dr. Emilio Marin, u prisutnosti kardinala Raffaele Farine, bivšeg glavnog arhivara i knjižničar Svete Rimske Crkve, nadb. Nikole Eterovića, generalnog tajnika Sinoda biskupa, nadb. Giulia Einaudia, bivšeg nuncija u Republici Hrvatskoj, veleposlanika, arheologa, znanstvenika i prijatelja.
Za kardinala Pouparda „knjiga veleposlanika Emilia Marina koji nas – učinivši dionicima svojih doživljaja i razmišljanja o kraju pontifikata Ivana Pavla II., Velikog, i o početku pontifikata njegova nasljednika Benedikta XVI. – svojom hrvatskom osjećajnošću uvodi u srce misterija Katoličke crkve, (koga i danas neki ne shvaćaju i ne žele shvatiti), odgojiteljice europskih naroda u poštivanju nacionalnih vrjednota, posude za taljenje tog kulturnog identiteta, koji ti narodi ne bi dosegli da ih nisu dijelili i utjelovljavali u vrjednotama koje su primili od evanđelja.“
Hanna Suchocka, veleposlanica Republike Poljske pri Svetoj Stolici smatra da „Emilijevo svjedočanstvo je vrlo važno, budući da je ono osobno proživljeno. Bio je tek stigao i imao je ne svježi pogled, neopterećen vatikanskim običajima. Emilio nije ovdje proživio mnogo godina s Ivanom Pavlom II. poput drugih veleposlanika, ne piše kao neki specijalist – novinar ili takozvani vatikanist. Pripovijeda o svojim razmišljanjima iz svoje dubine i to sučeljava svemu onome što je ubrzo nakon svog dolaska susreo.“
Marijo Udina | Bitno.net
