Vratiti se “temeljima poslanja”, odnosno “prepoznati se kao djeca, dotaknuta Božjim milosrđem” i koristeći se “jezikom ljubavi”, po uzoru na Mariju, donijeti Krista “do nakraj svijeta”, Zemlji čije je lice “ranjeno našim nepravdama i patnjama”, poziva Papa u poruci na španjolskom jeziku.

Budući da “ne možemo dati ono što nemamo”, niti “izraziti ono što nismo iskusili, što naše oči nisu vidjele i ruke nisu opipale”, objašnjava Papa, “temelj misije ostaje iskustvo Boga, susret pun ljubavi s Isusom, koji nam otkriva Radosnu vijest i pokazuje nam Oca.”

Primjer su tog “čuda” za papu Franju “mnogi misionari koji su ga naviještali riječima i djelima”. Isus je također bio “misionar”, po “riječima izgovorenima pred Bogom”, “u intimnoj molitvi koja je prethodila svakom njegovom činu”, kao i “djelima učinjenim” da bi dao “svjedočanstvo najveće ljubavi prema svome narodu”.

To je i poruka, nastavlja Papa, “koju su misionari nastavili prenositi u svakom razdoblju, na svakom mjestu i na svakom jeziku”, a to je i “poziv krštenika”: vidjeti Boga u svijetu, u svome bratu, imati kristolike oči i, u njima, “pogled pun sućuti, prihvata i milosrđa”.

Od svoga rođenja Crkva zaziva Duha, jer “njegovom životvornom snagom” možemo prenijeti poruku na bilo kojem jeziku – “Crkva govori sve jezike” – ali, prije svega, zato što govori uvijek istim jezikom, jezikom ljubavi, “razumljivim svim ljudima, jer je dio same njihove biti i toga da su stvoreni na sliku Božju”. Na taj način radost Duha ne završava s njima, nego se širi, dijeli, pozivajući nas da zajedno, kao vjerni Božji narod, hodimo u sinodalnosti i međusobnom slušanju.

Kad se “čini da nam nedostaje snage za hod”, predlaže Papa, “ne smijemo napustiti molitvu, nego smo pozvani neprestano tražiti od Oca da izlije svoju ljubav i svoga životvornog Duha, kako bi mogao obnoviti lice zemlje ranjene našim nepravdama i patnjom koju smo prouzročili.”

U tom je smislu Marija “prvo Svetohranište koja, prihvaćajući Isusa, kreće na put služenja”, ali i “model evangelizacije” koji treba slijediti da bi se Krista ponudilo cijelom čovječanstvu”. Nasljedujući njezin primjer “predanosti” i potpomognuti njezinom “majčinskom i providonosnom brigom bit ćemo njezini učenici i misionari “sve do kraja svijeta”, zaključuje Sveti Otac.