Rijeka danas slavi svog nebeskog zaštitnika sv. Vida, a lokalna Crkva obilježava i 100. obljetnicu osnivanja Riječke biskupije.

Svetom Vidu posvećena je i riječka katedrala no mnogi vjernici ne znaju da se u njoj čuva Čudotvorno raspelo.

Priča o raspelu, koje se već stoljećima čuva u katedrali sv. Vida, počinje vjerojatno u 13. stoljeću kada je ovaj ranogotički drveni spomenik izrezbaren. Izrađen u Njemačkoj križ je bio pohranjen u crkvi sv. Vida u Rijeci na čijem su mjestu isusovci izgradili današnju katedralu. Najstarije obavijesti o toj maloj crkvi dolaze nam od oca Martina Bauzera, rektora isusovačkog Kolegija.

Kako piše na stranici Croatia Sacra, otac Bauzer sastavio je u 17. stoljeću kroniku Rijeke u kojoj se osvrnuo na događaj iz kojeg je i proizašlo štovanje Čudotvornog raspela.

Naime prema pučkoj predaji koju je zapisao spomenuti isusovac, 1296. stanoviti je Petar Lončarić, vjerojatno pripit nakon što je izgubio sve na kartama, bacio kamen na raspelo. Iz raspela je potom čudesno potekla krv koju je tadašnji gradski kapetan Rauber sakupio u ampule. Jedna ampula čuva se u Galeriji katedrale, druga je u Puli koja je u to vrijeme bila biskupsko središte dok se za treću smatra da se nalazi negdje u Rimu.

Petar Lončarić zbog svog je bogohulnog čina kažnjen odsijecanjem ruke, a uskoro se u gradu razvio kult štovatelja Čudotvornog raspela koji traje već više od 720 godina.

Postoji i druga, mračnija verzija predaje koja također spominje stanovitog Petra Lončarića, međutim njezin je epilog malo drugačiji. Prema toj drugoj verziji, nakon što je kockar bacio kamen na raspelo, zemlja se otvorila i progutala bogohulnika dok je na površini ostala samo ruka koja je kamen i bacila.

Taj kamen još i danas stoji s lijeve strane raspela koje se nalazi na glavnom oltaru katedrale, s natpisom Huis lapidis ictu percurssus est Crucifixus! Anno Domini 1227. – “Ovim je kamenom bio udaren Raspeti 1227. godine”.