„Vjera i razum (Fides et ratio) izgledaju poput dvaju krila kojima se ljudski duh uzdiže k promatranju istine. Sam Bog je pak onaj koji je usadio u srca ljudi nastojanje da spoznaju istinu i da najposlije ipak spoznaju i njega kako bi spoznavajući i ljubeći njega prispjeli isto tako k punoj istini o samima sebi.“

Ove uvodne riječi pape Ivana Pavla II. u enciklici Fides et ratio daju naslutiti da traganje za istinom uključuje sve dimenzije ljudskog postojanja. Stoga, čovjekova sposobnost vjerovanja, kao i razmišljanja, sposobnost čuđenja, postavljanja pitanja i davanja odgovora vode prema istom cilju, iako različitim putevima.

Tema odnosa vjere i razuma, odnosno vjere i teologije te prirodnih znanosti često se, i uvijek iznova, racionalno obrađuje. Mnoge knjige hvataju se u koštac s tom temom, često s naglaskom na razlike, kontroverze i podjele koje nastaju zbog vrlo različitih svjetonazora i ideja koje prate njihov odnos.

Ipak, knjiga „Svemir. Znanje i čuđenje. Astrofizičke spoznaje i vjerska iskustva“ nastoji susresti obje razine u – čuđenju. Gledajući svijet i prirodne pojave i zakone koji nas okružuju, teško je ne ostati u čudu. Slično, razmišljajući o otajstvima vjere i Stvoriteljevoj ljubavi, osjećaji čuđenja i divljenja nad onim što nas beskrajno nadilazi postaju samorazumljivi.

Arnold Benz švicarski je fizičar i profesor astrofizike (r. 1945. godine). On se zanima za divovski svemir, ali također za onaj dio stvarnosti koji se ne može izmjeriti prirodoznanstvenim metodama. Osim  njegove glavne aktivnosti u svojstvu znanstvenika astrofizičara, on uvijek iznova ima potrebu razgovarati i o pitanjima vjere. Na poseban se način bavi teologijom, pitajući se ponajprije o opažanjima i iskustvima na kojima se temelje pojedine tvrdnje.

„Čudim se kako se najmanje jednom u svemiru oblikovao planet poput Zemlje na kojem je nastao život koji se razvio do te mjere da sam postanem svjestan svoga postojanja i mogu opažati zvijezde. U čuđenju se postaje sudionikom u stvarnosti koja se doživljava iz drukčije perspektive od one astronomske“, kaže Benz.

Dugotrajna rasprava između vjere i znanosti ima za posljedicu da se one često doživljavaju kao suprotstavljeni svjetonazori. Međutim, Benzove misli pružaju nam dragocjen uvid u činjenicu da ova dva aspekta života mogu zajedno postojati: „Vjera i prirodna znanost kreću se na različitim ravninama koje se ne sijeku. S nekoga nadređenog vidika ipak ih može svrstati i povezati promatrač koji je otvoren objema stranama.“

U tom promatraču se na neki način događa sinteza i povezivanje ovoga dvoga: „Vanjske slike zasigurno potiču i one unutarnje. Slike iz svemira pobuđuju duhovnost. Stoga mislim da prva rečenica Biblije [U početku stvori Bog nebo i zemlju…] ima neku poveznicu sa suvremenom astronomijom.“

Vjera i prirodna znanost mogu se samo međusobno interpretirati i približavati jedna drugoj, kad već obje postoje. S obzirom na pronalaženje čovjekova smisla i na etiku ljudske djelatnosti u prirodi, a osobito u znanosti, takvo približavanje je nužno.

Arnold Benz nas uči da vjera i znanost ne moraju biti međusobno isključivi. Dapače, vjera može služiti kao inspiracija za znanstveno istraživanje i razumijevanje svemira. U svojoj knjizi, Benz argumentira kako duboka vjera može potaknuti ljude da istražuju i razumiju stvarnost koja nas okružuje.

„Svemir. Znanje i čuđenje“ Arnolda Benza otvara put za razumijevanje i spajanje vjere, znanosti, svemira i duhovnosti. Knjiga nas podučava, na tragu ideje koju je papa Ivan Pavao II. bezvremenski formulirao u uvodu enciklike Fides et ratio da vjera i razum ne moraju biti protivnici, već da se mogu nadopunjavati i inspirirati jedno drugo. Kroz duboko razmišljanje o svemiru i duhovnosti, čitatelji ove knjige mogu osjetiti čuđenje pred misterijima svemira i pronaći smisao u ovom nevjerojatnom svijetu koji nas okružuje.

Knjiga „Svemir. Znanje i čuđenje. Astrofizičke spoznaje i vjerska iskustva“ može se pronaći u knjižarama Kršćanske sadašnjosti, kao i naručiti u web knjižari.