Kazališni ritual srca Trpimira Jurkića i don Branka Sbutege

Poseban gost Prvog festivala kršćanskog kazališta je prvak splitskog kazališta Trpimir Jurkić s monodramom „Zapisi iz nevremena“ koja je nastala iz izbora kolumni i intervjua don Branka Sbutege (1952.) koje je objavljivao u Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori, a zatim sakupio u knjigu „Kurosavin nemir svijeta“ izašle u godini autorove smrti 2006.

Prerano preminuli svećenik iz Boke Kotorske, župnik Svetog Eustahija u Dobroti, kraj čije je crkve i sahranjen, bio je povjesničar umjetnosti, intelektualac (pokrenuo je Kotor Art, festival ozbiljne glazbe), ali i čovjek koji duboko proživljava (ne)vrijeme u kojem se zatekao. Zato njegovi zapisi nisu puki dokument vremena, nego zapisi srca. Govore o duši mudra čovjeka, predanog vjernika koji ne odustaje od vjere u Boga i temeljne ljudske vrijednosti unatoč svemu što se događa.

Zapisi govore o bliskoj prošlosti, ratu i zlu koje dolazi, odnosima među ljudima, obitelji, o Boki, o onima koji su nam bliski i onima koji su nam   daleki i drugačiji. Govore o razapetosti između tijela i zavjeta čistoće, o prirodi, ljepoti, o duši, vjeri i Bogu.

Ti zapisi nisu drama ali nose u sebi dramu, a Jurkić tu dramu izvlači pred publiku svojim glumačkim umijećem pred očima te publike, stvara oazu mudrosti, potvrđuje Sbuteginu vjeru u čovjeka i Boga, unatoč svemu. Tako se na toj monodrami dogodilo nešto što je jače od kazališta. Kako kaže Vlatko Perković iz Splita: „Bila je to večer u kojoj se i jednom i drugom, i don Branku Sbutegi i Trpimiru Jurkiću, vjerovalo da su ono što su svjedočili da jesu. Literarni Sbutegin izraz i Jurkićeva gluma bili su tek sretno sredstvo iskaza istine njihovih srdaca.“

Predstava je nastala u Splitu 2007., a 2008. nagrađena je specijalnom nagradom žirija trećeg Međunarodnog festivala glumca u Nikšiću, „za toplu, nadahnutu i scenski kultiviranu interpretaciju hommagea posvećenog posebnoj i izvanserijskoj ličnost don Branka Sbutege“. Gostovala je u zemlji i inozemstvu i svuda bi dirnula ljude do te mjere da je na vukovarskoj izvedbi nakon završetka pet minuta vladala grobna tišina – a onda se prolomio gromoglasan pljesak. Nije čudo da tu monodramu zovu „kazališni ritual srca“!

Dođite vidjeti kako vrsna gluma oživljava mudrost i vjeru iz zapisa duše jednog svećenika! Nakon predstave ćete razmisliti, ali i više zavoljeti svoj život.

Opširan razgovor s Trpimirom Jurkićem u kojem on progovara o odnosu svoje umjetnosti i vjere možete pročitati OVDJE.

Sanja Nikčević | Bitno.net