Godine 1928., župnik u Earlingu u Iowi svjedočio je tijekom dvadeset i tri dana pokušaju egzorcizma nad ženom po imenu Emma Schmidt. Zajedno s nekim prisutnim redovnicama, vlč. Joseph Steiger izvijestio je da je vidio primjere nadljudske snage, čudnih glasova i levitacije, dok se o. Teophilus Riesinger, egzorcist, kapucinski svećenik, trudio osloboditi Emmu od onoga što je smatrao demonskom opsjednutošću.

U gotovo sto godina od ovih događaja, Emmina priča bila je osnovom za brojne filmove i knjige. Film „Ritual”, koji se u američkim kinima počeo prikazivati 6. lipnja, ponovno priča tu priču.

O. Steigera (Dan Stevens) prvi put susrećemo ubrzo nakon bratove smrti. Svećenik posvećen svojoj župi i susjednom samostanu, tijekom nenajavljenog posjeta svog biskupa saznaje da će njegova župa osigurati dolazak na egzorcizam. Egzorcizam je krajnje sredstvo, budući da moderna znanost nije uspjela objasniti ili ublažiti probleme Emme Schmidt. Steiger isprva protestira protiv biskupove naredbe, ali vjerojatno iz poslušnosti prema nadređenom, nevoljko biva uvučen u ritual iz naslova, zajedno sa strogom časnom majkom (Patricia Heaton) i njezinom malom redovničkom zajednicom.

„Ritual” je možda trebao biti nazvani „Rituali”, množina. Noć za noću, žene se pridružuju o. Teophilusu (Al Pacino) i o. Steigeru da se nastavi Emmin egzorcizam. Nije postignut veliki napredak, i doista, čini se da stvari idu od lošeg prema gorem dok Emma koristi svoju nevjerojatnu snagu, vidovitost i moć mimikrije protiv nesretnih redovnica (mora se reći da redovnice doista najgore prolaze).

Kako se egzorcizam odugovlači, oko samostana se počinju događati jezive stvari, a i o. Steigerovo narušeno duhovno i mentalno stanje počinje stvarati probleme njemu i onima o kojima se duhovno brine. Stevens i Pacino pružaju dinamiku mladog/starog svećenika poznatu iz drugih filmova o egzorcizmu. U njihovom odnosu postoji i blagi aspekt Muldera i Scully, s obzirom na to da Stevensov o. Steiger očajnički traži racionalno objašnjenje za Emminu patnju, koje će njega i njegovu zajednicu osloboditi odgovornosti. Kao odgovor, Pacinov mudri o. Teophilus citira „Hamleta”, opominjući mlađega svećenika da na nebu i zemlji ima više stvari nego što se u njegovoj filozofiji sanja. Ali općenito, u „Ritualu”, koji se u potpunosti odvija unutar granica vjerske zajednice, nema istinski okorjelih skeptika. Likovi imaju svoje trenutke sumnje, ali svi su manje-više povjerovali u koncepte Boga, zla i posredničke molitve. Katolička publika će cijeniti poseban naglasak filma na svetog Mihaela arkanđela kao moćnoga zagovornika protiv zlih duhova koji lutaju svijetom tražeći propast duša.

Iako se sam egzorcizam odvijao dvadeset i tri dana, u prvoj polovici „Rituala” nije jasno koliko su dugo na tome radili kada umorna časna majka daje o. Teophilusu još jedan tjedan da nastavi pokušavati. I dok se progonjeni o. Steiger spušta sve dublje i dublje – mentalno i duhovno, doslovno i metaforički – labirintna utroba samostana postaje svojevrsna distrakcija. Film „Ritual” definitivno nije nimalo smiješan, ali sam se nasmijala kada je, dok se radnja filma povlači još dublje u zakutke samostana i borbu s demonskim silama, netko iznenada spomenuo dosad nespomenute katakombe. Izraz nevjerice na Pacinovu licu istovremeno  je odražavao moje pitanje „Imate katakombe?”, koje sam postavila likovima na ekranu. Budući da ne znamo točno kako se župa o. Steigera šire uklapa u grad Earling, kada nam se kaže da je vanjska zajednica svjesna događanja otkako su Emma i o. Teophilus stigli, teško je znati što to točno znači.

Prednost jasnije kronologije i osjećaja za prostor očita je u napetoj drugoj polovici „Rituala”, kada se o. Teophilus i njegov tim utrkuju s vremenom kako bi spasili Emmin život. Svidio mi se svaki član ove male vjerske zajednice koju je glumila talentirana glumačka ekipa. Pacinov simpatično neuredni o. Teophilus žurno hoda uokolo vukući noge i strpljivo izgovara svoje molitve nad uznemirenom (i uznemirujućom) Emmom. Lako je zaboraviti dok gledate ovog ljubaznog svećenika da je Pacino nekoć u filmu „Đavolji odvjetnik” glumio samog Princa tame. Gotovo mi je žao što „Ritual” nije snimljen kao mini-serija kako bismo mogli saznati više o njemu, kao i o odnosu o. Steigera s njegovim pokojnim bratom, i Emminu priču.

Scenarist i redatelj David Midell u bilješkama za tisak o filmu navodi da su priče o egzorcizmu svojevrsni Rorschachov test: „Oni s vjerskim i religijskim iskustvom vide duhovnu borbu za dušu ljudskog bića, dok oni koji su više znanstveno orijentirani vide osobu kojoj je potrebna psihijatrijska pomoć.“ Doista, „Ritual” osvaja najviše bodova na ljestvici jezivosti kada se fokusira na napetost između psihološkog i nadnaravnog (priča jedne redovnice nakratko je probudila nadu da smo zašli u teritorij koji je pokrivao film „Crni narcis”). Najjeziviji trenuci dolaze kada demonske sile koje tlače Emmu pokušaju raspršiti i zbuniti vjersku zajednicu u kojoj je smještena. Ili su to samo posljedice prekomjernog rada i iscrpljenosti koje se njima poigravaju?

„Ritual” prepoznaje nešto što drugi filmovi u podžanru egzorcizma propuštaju. Uvjeti koji osnažuju đavolsko djelovanje često su duboko žalosni. Midellov prethodni opus bavi se načinom na koji društvo tretira svoje najranjivije članove, uključujući osobe s invaliditetom i one s problemima s mentalnim zdravljem. Hoće li gledatelj na kraju zaključiti da je Emma Schmidt doista bila opsjednuta ili ne, kako saznajemo s o. Steigerom o Emminoj osobnoj povijesti, nedvosmisleno je da su je upravo ljudi koji su bili zaduženi za njezinu zaštitu iznevjerili, zlostavljali i manipulirali njome. U konačnici, „Ritual” kao da daje naslutiti da se pravi užas događa gdje god i kada god se patnju ignorira, zanemaruje i ne iskupljuje.

Izvor: Word on Fire | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.