Nola – “Na drugoj strani je Oprosti” (Aquarius Records, 2025.)

Lana Janjanin – “Za nas” (Croatia Records, 2025.)

Da svijetu ne nedostaje boja i ljepote ni kad se podbuhli, sivi oblaci obruše nad krajobraz te da tu ljepotu nijansiramo prije svega mi sami, u svojim najplemenitijim inačicama sugerira nam i glazba. Te najplemenitije inačice nerijetko sam – što zbog vlastitih ograničenja u izražavanju, što naprosto zbog pojednostavljivanja nečega što u biti i jest jednostavno – nazivao lijepom glazbom, uporno je tražeći i, Bogu hvala, često nalazeći pa onda i o njezinim teksturama pišući na ovim internetskim stranicama. A ljepota o kojoj pritom govorim ne izvire iz puke umilnosti njezinih nota, već iz njezinih ishodišta i razloga, iz lakoće postojanja proizašle iz iskrenog, radosnog stvaralačkog poriva koji će i od najsitnijeg sjemena moći razvijati predivno granje.

U ozračju i kulturi koja njeguje abrazivnost i provokaciju, koji počesto završe samima sebi svrha (a i vrednuju se ovisno o predznacima i afinitetima elita) i gdje se mrak i beznađe nameću gotovo kao stilski postupci, istinski lijepa pop glazba posebno je vrijedna draguljarnica i pravo je zadovoljstvo u njezinim izlozima stalno pronalaziti novitete i svježe recepture, još više slušati ih i proživljavati, tražiti i nalaziti njihove u pravilu male priloge za antologiju i vječnost. A baš tim tragom dolazimo do današnjih protagonista priče o lijepoj glazbi, i to onoj s hrvatskom adresom…

Pulski bend Nola zadnji se put pojavio na ovim stranicama prije sada već osam godina, kad su objavili sjajan EP “Negdje između”, tipično njihov fini pop izričaj sabran u dvadesetak minuta dovoljnih da ih do zadnje nijanse opiše u razdoblju kad su se nakon još jedne višegodišnje stanke odlučili vratiti na glazbenu scenu. Bračni par Gabrijela i Marijan Jelenić kao jezgra benda od samih su početaka još u prvoj polovici devedesetih i predivnog hita “Dio tebe” znali dozirati svoje stvaralaštvo, ne žureći niti ga pretpostavljajući obiteljskom životu koji im je iznimno važan i definirajući segment, presudan i za samu dinamiku pojavljivanja na sceni. Trebalo je proći, evo, opet nekoliko godina da nas obraduju novim versama i notama iz svoje radionice, što se očekivano pokazalo više nego sretnim i logičnim povodom za novi osvrt na estetiku i nevjerojatnu lakoću (čitaj: ljepotu) glazbenog jezika ovih predivnih ljudi.

“Na drugoj strani je Oprosti” ponovno je “samo” EP, ali Nola je bend itekako svjestan optimalnih gabarita svojih kreativnih istupa. Zadnji minutažom punokrvni album bio je “Piano” iz 2012., odnosno, budući da je taj bio zapravo zbirka minimalističnih prerada starijih pjesama, svojedobno povratnički “Iznad oblaka” iz 2009. Međutim, ta kvantitativna suša, kako bismo je pukim površnim pogledom preko brojki mogli opisati, više govori o autentičnosti njihove kreativnosti nego bilo kakvoj vrsti lijenosti ili manjku inspiracije. Više govori o klackalici obiteljskog i umjetničkog na igralištu zvanom život, gdje su se supružnici Jelenić i braća im po notama odrekli bilo kakvih prenemaganja i pozerstva. Pokazao je prije petnaestak godina to i spomenuti trijumfalni album “Iznad oblaka” kojim su okrunili povratak na scenu nakon višegodišnje stanke uvjetovane roditeljskim prioritetima, baš kao i osam godina kasnije EP “Negdje između” kojim su kreativno zaokružili jedno nedefinirano razdoblje gubitaka i traženja, a na posebno lijep način sada to potvrđuje i “Na drugoj strani je Oprosti”. Opet, dakle, EP – šest pjesama koje u lakom hodu demonstriraju neugasiv talent za stvaranje lijepih, prozračnih, otajstvima života okrenutih pop pjesama; šest njih kao taman dovoljno da se prepriča ono što se treba reći a da se ne izgubi dah ni fokus…

1.90.5-3DLWE427BIOH6VVKCM5HTFEVZM.0.1-2

“Naš svijet oduvijek je bio onaj koji spaja ljude – u dobroj emociji, suosjećanju, humanosti i ljubavi. Nitko nam bolji svijet neće napraviti umjesto nas – ovo je naša mala kap”, Nola poručuje u najavi svoje nove zbirke i to se osjeti od prvih nota uvodne “Imam tebe”. Gabrijelin vječno mlad vokal, koji kao da se ne mora truditi da prenese svaku pjesmu kao da je baš ta jedina na svijetu, omotan za bend prepoznatljivim glazbenim ruhom, ponovno nas pouzdano vodi kroz tu njihovu “kap”, svijet u kojem “Kišobran” funkcionira kao jedini logični plesni hit, a “Ne traži od mene” kao jedini mogući gitarski pop, dok “Lijepa si danas” donosi snažan dah pomalo neočekivane egzotike, oblikovan u suradnji s bendom Cubismo i Jazz orkestrom HRT-a, kao zaokruženje, uvjetno rečeno, prve polovice zbirke…

Jer drugu polovicu čine tek dvije, po naslov definirajuće pjesme, koje baš kao da tvore zasebnu dionicu: “Na drugoj strani” kao poletnija i “Oprosti” kao tiša i krhkija glazbena slastica Nola su u malom, bend dovoljno siguran u svoje adute i nutrijente da pjesme nose jasan autorsko-izvođački pečat bez i trunke prenaglašavanja. Kad u završnici Gabrijelina “nova nada i novi dan” ostanu odzvanjati poput jeke iz netom uprizorene predstave, sve se čini kao nova savršeno zaokružena zbirka, kojoj kvantitativni pokazatelji ne znače niti govore baš ništa. Osim možda to da su Gabi, Marijan i društvo odavno savladali umijeće orkestriranja u malom prostoru. Pritom je zanimljivo pratiti i njihova pojavljivanja u medijima, gdje odaju dojam identičan onom kojeg ostavljaju svojom glazbom – kao ljudi usmjereni na bitno, ne zavedeni ili opijeni vlastitim talentom, već talentu posvećeni i na njemu zahvalni kreativci. Kao i njihova (pre)lijepa glazba, njihova je pojava poput melema, bez trunke samodopadnosti i maski za naslovnice, nenametljiva, gotovo neprimjetna: možda je to teži put, s manje hvalospjeva i lovorika, ali nepogrešiv u svojoj intuiciji i duhu koji ga trasira.

Zagrebačka pak glazbenica Lana Janjanin od samih početaka kroz svoj izričaj pomiruje klasičnu glazbu, u čijim se koordinatama obrazovala na studiju u Beču, s afinitetima prije svega prema jazzu, ali i R’n’B-ju, soulu te pop glazbi u jazzu joj srodnim recepturama. Ova magistra medijske kompozicije već se petnaestak godina autorski bavi glazbom, uz posebno plodnu suradnju s Jazz orkestrom HRT-a, koja je prije sedam godina iznjedrila i impozantan album realiziran s kolegicom Dinom Rizvić, “Miracles”, prvi kojeg su u Hrvatskoj skladale, aranžirale za orkestar, odsvirale i otpjevale dvije žene. Nakon tog i gotovo istovremeno objavljenog albuma “A Minute of Love” (oba realizirana na engleskom, zaljubljenici u jazz praktički prirodnom jeziku), Lana je sada konačno snimila i album na hrvatskom. I to kakav album…

Jer ono što “Za nas” donosi nikako nije tek puki prelazak na materinski jezik: već na prvo slušanje, zbirka je to koja odiše nevjerojatnom mirnoćom i lakoćom, a kroz čija se poglavlja provlače čežnja i potreba za skladom, od intimnih do univerzalnih sfera. I upravo taj intuitivno ugođen sklad nota i (pod)teksta, sljubljivanje finim jazzom i “klasičarskim” diskretnim gudačima tkane glazbene tapiserije i tekstova kroz koje se provlače ljubav i oprost kao okviri za duhovni sklad i sreću, ono je što ovaj predivan “mali” album čini uistinu glazbenom poslasticom “za nas”, sve nas spremne i voljne poslušati taj dašak iskrenog nadahnuća. A kad nadahnuće dolazi iz glazbenice tako očito predane svom pozivu i otvorene svim kreativnim kanalima bez žanrovskih ili stilskih pregrada, rezultat zaista ne može biti ništa manji od antologijskog.

I ne mislim da pretjerujem, jer od uvodne, naslovne pjesme, koja raširenih ruku poziva na mostove i susrete, ali i na odgovornost u kontekstu povijesti kao učiteljice, do božićnih tonova predivne (i predivno naslovljene, pa tako i savršeno pogođene) “Budi svjetlost” i zaigrane minijature “Intima” kao zaključnog povratka na osobno, “Za nas” je zbirka lakih tonova i teških talenata upregnutih u isti cilj, združenih u istom duhu, počevši od same potpisnice, koja svojim mekim, toplim vokalom autentično pripovijeda povijest duše, preko sjajno uigranog benda do efektnih, ka klasici uperenih doprinosa gudačkog kvarteta Vortex Strings.

“Za sreću nam treba tako malo, ti budi svjetlost nekom bar na jedan tren“, Lana Janjanin pjeva u svom božićnom dragulju “Budi svjetlost”, ali, kao i kroz cijeli album, tako i tu, u istoj pjesmi sugerira kako taj tren ne mora biti rezerviran samo za jedan dan (“Na Božić i svakog drugog dana učini dobro nekom pored sebe…“). Jedni druge trebamo i jedni druge smo pozvani voljeti – čini se kako te jednostavne i univerzalne poruke titraju kroz cijelu zbirku, “za nas” upakirane u glazbeni mozaik koji usput svjedoči i ljubav prema notama u njihovu najradosnijem poslanju. Pa ima li ljepšeg primjera kako se – i zašto – stvara… lijepa glazba?