Kada bismo živjeli negdje daleko od Hrvatske, a pratili većim dijelom naše medije pomislili bismo da se Hrvatska vratila u najcrnje dane svoje povijesti. Pomislili bismo da se tako Srbe organizirano šaketa po ulicama naših gradova. Možda bismo držali kako Hrvati ispod svake zgrade imaju podrume za mučenje Srba. A katolički biskupi pozivaju na rat i progonstvo. Sve bismo to mogli pomisliti ako čitamo neke naše  tiskovine i portale. Sva sreća da smo ipak slobodni te možemo pronaći načine javno izreći kako sve ovo gore navedeno nikako ne odgovara istini. Evo, ovu kolumnu tipkam jedući lignje na petak u centru moje Rijeke. Poslužuje me simpatična plavokosa konobarica. Toliko priča ekavicom da je posve nelogično zaključiti nešto drugo nego da je divna mlada Srpkinja. Pitam ju kako se osjeća  ovdje na poslu? Nasmije se i odgovori: “divno.” Ne dam se ja, pa nastavljam – “a u Rijeci, u Hrvatskoj?”

“Zašto?” sada već znatiželjno ona uzvraća, podižući obrve iznad svojih plavih očiju. Kažem joj, “ma oprosti na otvorenosti, sve se nešto govori da je frka Srbima u Hrvatskoj…” i glupavo se nasmiješim. “Hahahaha”, nasmije se ona iz srca baš glasno, “pa politika ti je to mili, politika.” Ovo je vjerojatno najsuvisliji razgovor kojim možete ukratko saznati zašto se danas potencira u našem društvu da su Srbi ugroženi. Politika vam je to, mili moji, politika.

Srbi u Domovinskom ratu

Kao prvo, Srbi su legitimni građani naše države. Kao i svi drugi ljudi, bez obzira na njihovu naciju ili vjeru. Ili išta drugo. Svatko ima pravo živjeti u slobodi i miru. Pa čak i ovi gore spomenuti huškači nereda i destrukcije. Ne znam znate li kako je veliki broj Srba bio u Domovinskom ratu kao hrvatski branitelji i to preko deset tisuća njih. I Srbi su se dakle borili protiv okupatorske JNA, četnika i dijela pobunjenog srpskog stanovništva. Svi hrvatski branitelji su svojom žrtvom nama omogućili slobodu. Slobodu za svakoga. I to treba stalno isticati. Vjerski, teološki, mi nemamo bliže neke druge crkve od Pravoslavne crkve. Katolička crkva pravoslavnu crkvu zove “sestrinskom crkvom.” Joj, kolike li štete da i ta naša susjedna, Srpska pravoslavna crkva nema u vodstvu barem pola pokojnog kardinala Kuharića ili dio spremnosti na dijalog naših današnjih biskupa. U svojoj otvorenosti, milosrđu i istinskom Isusovom duhu onih koji predvode Crkvu. Ono, baš šteta. Ovako su nažalost mnogi vjernici u Srbiji zarobljeni u okovima obmana i emocija koje nisu spojive s naukom evanđelja.

Dolijevanje benzina na vatru

Svađa oko parkirnog mjesta se pretvorila, čarobnim štapićem dijela medija, u međunacionalni sukob. Napad Hrvata, šaketanje točnije, pazi sad, srpskog povratnika, nemoćnog starca. Sva sreća da je u ovoj nesreći Matko Škalamera imao sve nas uz sebe, imao svoju Armadu koji smo se brzo presložili i pokazali da je sve obmana i izmišljotina zastrašujućeg čovjeka, kao pijuna, i nekoga tko ga je, kako izgleda, ipak posavjetovao. A ako je Dobrivoje zastrašujuć u svojoj zločestoći, koliko li više su zastrašujući krojači ovih nemira? Užas!  Više pogledajte na ovom linku mog vloga gdje sam razotkrio njihove prljave namjere podmetanja Matku Škalameri

Delije u nekom kafiću nedaleko Knina pjevaju Srbiji i svojoj Zvezdi, Torca napravi glupost jer je fizičkim nasiljem išla rješavati provokacije – odmah mediji – huuuuuuuuu – mržnja, Hrvati prebili nedužne Srbe u Kninu. Poslije se tjednima pisalo, ne po mainstream medijima, kako je vlasnik navedenog kafića baš srpski radikal. Nismo mogli čuti detalje oko ove situacije… Valjda navedeno ne zanima pružatelje usluga vijesti.

Srpske novosti su ovaj slučaj napumpavale na n-tu potenciju. Koji licemjeri. Kada je prije koju godinu skupina Zvezdaša prebila mladog Hrvata  u Vukovaru, onda su na naslovnici istaknuli i pisali kao o incidentu pojedinca. Ovdje u ovom nemilom potonjem slučaju je valjda, po Pupovčevim Novostima, kriv i blaženi Stepinac radi nedjela Torce. Novinari dvostrukih kriterija! Jadno!

Među navijačko nasilje i netrpeljivost se odmah pakira u tvornicama mržnje meštara ovog svijeta. Nešto glupavo i površno, za osudu svakako, ali u nekoj drugačijoj “pretvorbi” ipak dobiva puno ozbiljniju dimenziju. Nezrelost i huliganizam dijela navijačke scene postaje mržnja spram drugog naroda. Možete li zamisliti da član Armade dođe na splitsku Rivu i u društvu desetak “armadaša” gleda prijenos tekme i navija na glas za Rijeku? Koliko vremena bi trebalo proći da krene opći fajt na terasi? Možete li zamisliti istu scenu u drugačijim ulogama, evo ne znam, boysa na Rivi, ili skupinu Torcide kako u Zagrebu u nekom kvartovskom kafiću, Rudešu na primjer, krene navijati za Hajduk. Imamo li snage reći kako se tu ipak tada jasno radi o navijačkoj netrpeljivosti, o sukobu navijačkih skupina, a ne o međunacionalnoj mržnji? Da me se ne bi pogrešno interpretiralo. Protiv sam nasilja i ne podupirem ga. Samo bih želio, dopustite mi se tako izraziti, imamo li snage da stavimo prave stvari na pravo mjesto?

Srpske igre

Ovo stvaranje kaotičnosti odgovara i SDP-u i HDZ-u. SDP tako mjesecima “vrišti” o jačanju nacionalističkih radikala i poziva građane na promjene jer, eto, samo SDP može istrgnuti Hrvatsku iz ralja desničarenja. Pritom je Bernardiću i njegovoj ekipi najveći problem – vjeronauk u školama. Iako taj vjeronauk postoji u gotovo svim, baš svim državama EU. Iako je u našem obrazovnom sustavu više od 200 godina. I iako je i, na primjer, dr. Jokić, voditelj njihove kurikularne reforme isticao kako je vjeronauk, dokle god je izborni predmet, izraz pluralističkog društva. Unatoč svemu, njihovi umovi baš ne mogu prihvatiti različitost, njihovi umovi ne mogu prihvatiti slobodu izbora. Ili jednostavnije govoreći žele vratiti primat na odgoj djece u jednoumlju koji su držali tijekom postojanja bivše države Jugoslavije. Evo, starno ne znam. HDZ-u koji je uništio desnicu kupovinom i uhljebljenjem kvazi vođa (jer se istinski vođa ičega nikada ne bi prodao nikome za ništa) odgovara ovo ludilo kako bi mobilizirao svoje birače.  Strah od Srba, od nadolazeće opasnosti. Narod je lako zapaljiv i narodu je teško iščitavati što se krije u pozadini. Dopustite mi reći, jadni mi svi skupa kada nas političari krajem 2019. godine motiviraju pričama starim više od 70. godina. Nama bacaju kosti da se tučemo, a oni pune svoje džepove. Tako vam je to.

Vratimo se temi. U pozadini svega je naravno srpska vanjska politika i pijuni, poput Pupovca, koji odrađuju stvari koje treba odrađivati. Srbija je na putu ka zapadnim pričama. Koketira s Europskom unijom, pokušava posložiti što posložiti već treba. Vrlo je nezgodan za Srbiju odnos s Hrvatskom. I potencijalna opasnost da Hrvatska blokira pristup Srbije EU. Prisjetimo se samo koliko želučanih tegoba nam je stvarala Slovenija i kolike frustracije su nam proizvodili s Piranskim zaljevom i svojatanjem dijela naše kopnene granice. Zato su Srbi krenuli politikom destabilizirati Hrvatsku. Prikazati nas fašistoidnima, nazadnima, onima koji koketiraju s ustaštvom, zemljom u kojoj jača ekstremizam. Srpska politika preko dijela medija koji ionako stalo plaču za njihovom Jugom udara i opetovano udara u Hrvatsku. Pišu se pamfleti, glorificiraju se i najmanji prekršaji, donose se senzacionalistički tekstovi kroz koje se Hrvatsku blati i prikazuje nedostojnom. Kada se Hrvatsku dovoljno izudara, tada će i Srbija lakše provući zaborav na krucijalna pitanja:

Tko je odgovoran za preko 1.900 nestalih Hrvata iz Domovinskog rata za koje ne znamo gdje su?

Kada će Srbija platiti ratnu odštetu Hrvatskoj koja iznosi preko 250 milijardi dolara

I to vam je to, dragi moji. Ako bi Srbija dala sve potrebne dokumente, sve one papire koje je JNA povukla u Beograd bilo bi jasno vidljivo – Srbija je glavni krivac agresije na Republiku Hrvatsku. Ako je Srbija odgovorna tada treba platiti i ovu ratnu odštetu.

Dio srpskih političara, pogotovo trenutačna postavka nekadašnjeg potrčka četnika Šešelja u liku predsjednika Vučića i premijerke na zadatku Brnabić te ekstremističkog Dačića tako odrađuju sve da zaštite srpske interese. Naš problem je jedino u tome da na vidiku nemamo državnika koji bi jednakom žestinom branio naše, hrvatske priče.

Budimo optimisti, s vjerom u Boga i nadu koju će nam on po molitvi donijeti. Za neka nova svitanja… i našem narodu.

Marin Miletić | Bitno.net