Na početku svoga javnoga djelovanja Isus se susreo s potrebama svoga naroda koji je od njega imao određena očekivanja te mu je i upravljao svoje vapaje i iznosio potrebe. Sveti Matej govori o mnoštvu koje je pošlo za njim i koje je od njega očekivalo riječ utjehe, poticaja i razumijevanja. Pun samilosti i sućuti nije se mogao oglušiti na sve što je vidio i čuo, no isto tako nije htio davati lažnu nadu i kriva rješenja svima onima koji su iskreno tražili od njega odgovore dok su slušali njegove božanske nagovore. Zato on nije htio niti povlađivati niti se dodvoravati ljudima koji su ga slušali, već je realno iznosio svoju viziju, svjestan stvarnosti života u kojoj su živjeli oni koji su se okupili slušati ga, kao i narod u cjelini.

Doista, na sve što je njih tištalo u životu, poučavao ih je da je jedini pravi odgovor svet život. Zato najveći problem naroda nije bilo ni siromaštvo, ni potlačenost, ni nestašica i oskudica, ni nemiri ni progoni, već je problem bio ukoliko nije bilo onih koji će na sve životne nedaće reagirati sveto i svetošću se obraniti od svih životnih protivština. I kao što je to vrijedilo za pojedince, tako je to vrijedilo i za narod u cjelini. Isus je zato iznio nauk o svetosti za sve ljude kao program svoga kraljevstva i središte svoje božanske poruke. Svetost je prema tome bila božanski poziv i Božji dar svakome čovjeku. Tko je istinski želio osjetiti veličinu i ljepotu života, to nije mogao bez svetosti. Tko je želio doprinijeti dobru svoga naroda, to je najbolje mogao učiniti živeći sveto i poticajno, čime se davao obol istinskoj dobrobiti naroda.

Tako je i u našem vremenu danas. Ne daje nam Gospodin samo nekoliko posebnih, iznimnih ljudi – svetaca koji će činiti čuda za nas i u našim životima, već cijeli narod poziva na svetost. Ne daje nam samo nekoliko moćnih zaštitnika i zagovornika, već moć i dar svetosti prenosi svakome čovjeku i poziva svakoga da odgovori sveto sukladno primljenom daru. Jer ti isti ljudi koje častimo kao velike i poznate svece, nisu uopće po ničemu bili iznimni, osim po prihvaćanju dara svetosti i po vjernosti Božjoj riječ i volji. Stoga i današnja svetkovina Svih svetih govori o neizmjernom mnoštvu običnih ljudi koji su se posvetili Gospodinu i odražavali smisao njegova djelovanja za nas, a to je da budemo svet narod i narod svetaca. Bilo bi premalo i besmisleno da je Gospodin htio samo mali broj onih koji će doći u puninu blaženstva u njegovu kraljevstvu. Jedino što je imalo smisla bilo je da poželi da se svi ljudi spase i dođu do nagrade svetosti. No za tu vječnu nagradu treba sveto živjeti na zemlji, što je Gospodin naznačio svojim blaženstvima, pri čemu se svaki prvi dio blaženstva odnosi na život na zemlji, a drugi dio blaženstva na vječnu nagradu u nebesima. Dok prvi dio označava uvjete i stanje našega života na zemlji, drugi dio pak se odnosi na nagradu koji će nam Gospodin udijeliti u vječnosti.

Vjerujemo dakle da je Gospodin utkao svoju svetost u sve pore našega života te nas poziva na život sukladan njegovu daru, čemu onda ne izostaje njegova nagrada. On koji je svet, zasijao je u nas klicu svoje svetosti, očekuje da joj dajemo prostora već sada da se razvija i raste, jer onaj konačni dar blaženstva u njegovu kraljevstvu samo je kruna svega što živimo na zemlji. A svoju klicu svetosti utisnuo je u sve ljude kao poziv da nasljeduju njega koji je punina i izvor svakoga blaženstva i svetosti. I nama je stoga živjeti ovaj njegov program bez kojega nema nikakvog pomaka i dobrobiti na zemlju. Jer svaki čovjek i cijeli narod onoliko napreduje koliko sveto živi. A ujedno time priskrbljuje sebi najbolju životnu zaštitu i jamstvo budućnosti. Samo onaj tko sada živi sveto, istinski hodi prema obzorjima vječnosti i prema daru punine života.

Stoga u ovoj svetkovini slavimo ono mnoštvo koje je za svoga života s Gospodinom uzišlo na goru, to jest koje je odlučilo njega slušati i živjeti od njegova uzvišenoga nauka u svojoj svakodnevnici. To su oni koji su se odlučili posvetiti njegovom riječju i posvjedočiti drugima vršeći njegovu svetu volju na zemlji, svjesni da je velika njihova plaća na nebesima. Stoga je ova svetkovina i prigoda za odgoj u svetosti cijelog naroda, a napose mladih naraštaja. Kao što Isus nije ljude zavaravao, već im je rekao da svetost treba biti put života, danas to treba snažno ponoviti kada na to zaboravljamo te ne uočavamo da nam je život lijep i smislen onoliko koliko živimo od dara svetosti kojim nas je Gospodin obdario. Zato i danas trebamo svi skupa više vapiti da budemo sveti i neporočni, da budemo prožeti željom za blaženstvom kao što su toliki članovi naroda Božjega koji su na tih i skrovit način živjeli od istoga dara te prenijeli i nama bogatu nebesku baštinu koju nemamo pravo uzalud potratiti. Život svih svetih u nebesima obvezuje nas da budemo po njihovu uzoru i primjeru sveti na zemlji, kako bismo jednom poput njih i zajedno s njima uživali u nebeskoj slavi, u punini Božjeg nepresušnog života, u potpunom vječnom blaženstvu u zajedništvu Trojedinoga Boga. Amen