U liturgiji ove svete noći Gospodinova rođenja slušali smo evanđeosko izviješće koje je sastavio sveti Luka, a koji nas vraća u povijesni kontekst u kojemu se dogodilo Isusovo rođenje. Kako vidimo okolnosti njegova rođenja povezane su s odredbom moćnoga cara Augusta da se izvrši popis svega svijeta, dok je upravitelj Sirije bio Kvirinije koji je carsku odredbu provodio u Isusovoj domovini. A kako su svi Izraelci bili dužni popisati se u svome kraju, tako je učinio i sveti Josip zajedno s Marijom: „Tako i Josip, budući da je bio iz doma i loze Davidove, uziđe iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju – u grad Davidov, koji se zove Betlehem – da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zaručnicom Marijom, koja bijaše trudna.“ Sveti Josip se, dakle, podvrgava carskoj odredbi, ne propitujući nakane koje je pri tome car imao. Carsku odluku je prihvatio kao administrativnu odredbu s neutralnim ćudorednim prizvukom, premda je car preko nje htio izmjeriti i pokazati svoju zemaljsku moć. S druge pak strane Josip je znao da Bog vodi ljudsku povijest, te je i ovaj popis bio dodatno svjedočanstvo o Božjem silasku među ljude, jer osim što se podvrgao carskoj odredbi, Božji Sin se time i na služben način dao upisati u ljudsku povijest.

No naš Gospodin osim što se s Josipom i svojom Majkom podvrgava carskoj odredbi o popisu stanovništva, on se podvrgava i svim zakonitostima ljudskoga života koji je započeo među ljudima. Rodio se kao dijete i s nama dijelio istu ljudsku narav, da bi nas obdario svojom božanskom. Kao pravi čovjek podložio se svim ljudskim potrebama, da bi nas naučio da ih nadilazimo snagom duha koji vrši volju Božju. Do te mjere je ostao podložan ograničenjima ljudske naravi i svih osobnih i društvenih zakonitosti da će kasnije prihvatiti i osudu moćnika, kao i smrt na križu. Ali jedno nikada nije prihvatio niti se tome podložio. Nije prihvatio da se podlaže ljudskim neurednim prohtjevima i nećudorednim zahtjevima.

Naprotiv, došao je da nas pozove k sebi, da nas obrati k Bogu i da nas uzvisi u nebesku slavu. Doista, došao je da spusti nebo na zemlju, a ne da ozakoni svaku zemaljsku težnju i prohtjev.  Podvrgao se ljudskoj naravi, pa i ljudskim zakonima, ali ne da ozakoni grešnu logiku, već da pročisti, posveti i spasi ljudske težnje od grešnosti. Kad se pojavio u ljudskome tijelu nije mu bila namjera idealizirati ljudsko i zemaljsko, već ga posvetiti i uzdignuti prema Bogu. Jer vrlo dobro je znao da ljudska narav nije sama po sebi dostatna za spasenje, već ljudska narav koja se podlaže Bogu i njegovu spasenjskome planu. Zato će i reći sveti Pavao da se pojavila „milost Božja, spasiteljica svih ljudi; odgojila nas da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda te razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjemu svijetu“. Ta milost Božja, spasiteljica svih ljudi je sam naš Gospodin koji se rodio u Betlehemu da nas svojom pojavom i prisutnošću među nama učini podložnima Bogu živomu. On je onaj koji nas čisti od svih grijeha, te liječi našu ranjenu narav. On se podlaže zakonitostima ovoga svijeta i ljudske naravi, ali ne da ih apsolutizira, već da pokaže da grešnost nije ljudska, te da ljudi ne trebaju pristajati ni na što grešno, a najmanje to grešno ozakonjivati i blagoslivljati svojim pristankom na grijeh.

Doista, ništa što je grešno ne može biti ni putokaz ni mjerilo života, jer je on došao biti mjera istinskog života. Zato su njegove betlehemske jasle jedina prava mjera života kojem se trebaju podložiti i na koji se trebaju usmjeriti ljudi. U njima se čita sva njegova podložnost ljudskoj naravi, ali isto tako i spremnost da on bude svjetlo ljudskoga roda koje ljude vodi da daju slavu Bogu i da šire pravi mir među ljudima. On se podložio i odlukama moćnika, da im pokaže moć svoje nevinosti koja preobražava svijet. Podložio se grešnicima da ih pouči kako otkloniti grijeh. Podložio se bezbošcima koji su Boga odbacivali, da ih pouči kako pravedno i pobožno živjeti. Podložio se i svojim mrziteljima, da ih nauči ljubiti. Podložio se ljudima u neznanju, da ih prosvijetli sjajem svoje istine. Bio je žrtva onih koji traže sebe, da ih nauči kako tražiti Boga. Izložio se onima koji ozakonjuju grijeh, da ih privede k obraćenju. Onima koji su sebe i druge gurali k prokletstvu i vječnoj osudi, postao je blagoslov koji ih je obdario životom vječnim.

Jednom riječju postao je veliki blagoslov Božji svima koji se Bogu podlažu, kao što mu se podlažu anđeli čistoćom svoga bića i kao što mu se u svetoj noći podložiše jednostavni i skromni pastiri koji pohitješe u Betlehem. Pohitimo stoga i mi poput pastira u Betlehem pokloniti se novorođenčetu u jaslama, jer u mjeri u kojoj mu se kao ljudi podložimo imamo zalog blagoslova, vječne sreće i spasenja. Ako je on bio nama ljudima podložan, da nas pouči pravome putu podložnosti, budimo i mi njemu, pa ćemo kao miljenici Božji doživjeti već na zemlji slavu kojom nas obasipa i mir kojim nas obdaruje, a poradi čega je i došao među nas ljude.