Kada sveti Ivan u Knjizi otkrivenja opisuje viziju neba, ne zaobilazi istaknuti i jedno posebno znamenje: „I znamenje veliko pokaza se na nebu: žena zaodjenuta suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda.“ Ovo veliko znamenje je, dakle, žena obdarena velikom nebeskom čašću i slavom. I kolikogod bibličari naglašavali da sveti Ivan slikom žene opisuje Crkvu, ipak ono viđenje ima i vezu s Presvetom Djevicom kao novom i savršenom ženom od koje je poteklo novo čovječanstvo utemeljeno na utjelovljenom Sinu Božjemu, te ga zato Crkva čita i u liturgiji svetkovine Marijina uznesenja.

Značenje odjeće

No ovaj ivanovski izraz kojim opisuje „Ženu“ biblijski je vrlo znakovit, jer biti odjeven i zaodjenut haljinom ima posebno značenje u Svetome pismu. Odjevenost, naime, označava obilje darove i milosti kojima je čovjek obdaren od svoga Stvoritelja. Tako su prvi čovjek i njegova žena otkrili da su goli pred Bogom kada su sagriješili i izgubili milost. Od tada čovjek ima potrebu tražiti odjeću i odijevati se da pokrije svoju golotinju, to jest pustoš vlastitoga života koji je bez Boga istinski zapušten i ubog. Odjeća je sama po sebi simbol zaštićenosti jer štiti tijelo od vremenskih neprilika te mu isto tako štiti dužno dostojanstvo, to jest pridonosi njegovoj čednosti. A to što vrijedi na tjelesnoj razini postaje slika i simbol onoga što se događa na duhovnoj, to jest slikom odjeće može se opisati i stanje ljudske duše, kao što je bio slučaj za Adama i Evu nakon grijeha. Onaj tko je odjeven pred Bogom znači da je odjeven njegovom prisutnošću i spoznajom, njegovom milošću i ljubavlju, a onaj tko je pred Bogom gol znači da se lišio darova kojima ga sam Bog zaodijeva. Jer je također činjenica i velika istina da sami sebe ne možemo zaodjenuti spasenjskim darovima, već ih primamo od Gospodina koji ljubi sve ljude i hoće da se svi ljudi spase.

No kad je riječ o odjeći, sveti oci su znali reći da se i Sin Božji zaodjenuo ljudskom naravi koju je uzeo u krilu presvete Djevice te je tako uzeo na sebe nešto što do tada nije imao. Premda zvuči proturječno da se zaodjenuo golom ljudskošću no činjenica je da je njegovo ljudsko tijelo bilo u potpunosti zaogrnuto božanstvom po osobnom zajedništvu s Riječi Božjom koja je njegovu ljudskost pomazala svim milosnim darovima vlastitima božanskoj naravi. Tako se može reći da je Sin Božji bio dvostruko zaogrnut: s jedne strane se zaogrnuo ljudskošću jer je božanstvo uzelo ljudsku narav i postalo vidljivo u tijelu, a s druge pak strane ta ista ljudska narav bila je u potpunosti i savršeno zaodijevana milošću. Stoga Krist postaje model zaodjevenosti i ljudskoga bića koje se po njegovu daru treba zaodjenuti božanskom milošću kako bi vlastitom biću dalo najljepšu haljinu dostojnu čovjeka i njegova dostojanstva. Upravo on omogućuje čovjeku da se dostojno i prikladno odjene, te da se više ne skriva ispred lica Božjega.

Zaodjenuta milošću

Govoreći ovim slikovitim svetopisamskim jezikom, znamo da se za Mariju može reći da je bila zaodjenuta i urešena kao nijedno drugo biće, jer je bila puna Božje milosti, to jest sačuvana od grijeha od samoga začeća. Tu jedinstvenu povlasticu sveti Ivan izriče govoreći da je bila zaodjenuta suncem, što će reći da je bila potpuno prožeta Božjom milošću i njegovom svetom prisutnošću, ispunjena žarom ljubavi i dobrote, prosvjetljena znanjem i istinom, i urešena svakim drugim darom.

U ovom slučaju Marija nije zaogrnuta zemaljskim suncem, već onim istinskim Suncem Kristom Gospodinom koji je mlado Sunce s visine i Dan koji nema zalaska. On je onaj koji u nebeskom Jeruzalemu svijetli takvim sjajem da u gradu ne treba sunca. A jer je Marija bila sačuvana od grijeha i puna milosti kako bi se on mogao zaodjenuti prečistim tijelom od njezina tijela, tako je on njoj učinio dvostruku uslugu. Ne samo da ju je zaodjenuo milošću, nego ju je zaodjenuo i svom puninom spasenjskog dara uznoseći je dušom i tijelom u nebesku slavu. Zato je ona u nebu zaodjenuta njime – istinskim Suncem koje je njoj dalo sav sjaj koji je posjedovala. A vrhunac koji je ostvarila Marija, cilj je svakome od nas jer sveti Pavao poziva svoje vjernike da se zaodjenu Kristom, a to je Marija već napravila te je stoga nama danas ona svojim uznesenjem na nebo istinski putokaz kako živjeti zaodjenuti Kristom, da bismo i sami jednom primili nagradu vječne nebeske slave.