Govoreći o demografskom pitanju, mnogi ističu kako je ono ključno nacionalno, gospodarsko, ekonomsko, političko i vjersko pitanje. Ako je i vjersko pitanje (a jest), onda s pravom postavljamo pitanje koliko je i Crkva đakovačko-osječka odgovorna za doživljeni demografski kolaps. Prigodom ponovne uspostave Srijemske biskupije te uzdignuća Đakovačke biskupije na stupanj Đakovačko-osječke nadbiskupije i osnivanja Đakovačko-osječke crkvene pokrajine, u Pastirskoj poslanici od 20. srpnja 2008. godine zapisano je: „Velika nam djela učini Svesilni, sveto je Ime njegovo!“ (usp. Lk 1,49). U iznošenju razloga uzdignuća, između ostalog, istaknuto je: „osnovni razlog uspostave nove crkvene pokrajine jest bolje promicanje zajedničke pastoralne djelatnosti… Slavonija, s Baranjom i Srijemom, zaokružena stvarnošću crkvene pokrajine predstavlja istinsko osnaženje Katoličke Crkve u Hrvata… crkveno ustrojstvo s identitetom i dostojanstvom crkvene pokrajine predložili smo u prvom redu da se bolje osiguraju potrebe apostolata u skladu s društvenim i mjesnim prilikama“.[1]

Nakon što je Đakovačko-osječka nadbiskupija u 15 godina izgubila više od 121 000 vjernika katolika, legitimno je postaviti pitanje koliko je novim ustrojstvom i novom strukturom Crkva đakovačko-osječka zaista promicala zajedničke pastoralne djelatnosti i bolje osigurala potrebe apostolata u skladu s društvenim i mjesnim prilikama? Ili je postala struktura radi strukture, o čemu i papa Franjo govori. „Sanjam o misijskom opredijeljenu koje može sve preobraziti, tako da sve strukture postanu prikladan kanal za evangelizaciju današnjeg svijeta više no za samoočuvanje. Reforma struktura, koju zahtijeva ta pastoralna preobrazba, može se shvatiti jedino kao dio napora koji se ulažu da one postanu više misionarske, da redoviti pastoral u svim svojim aspektima bude širi i otvoreniji, da se u pastoralnim djelatnicima probudi stalna želja za ‘izlaženjem’ i tako potpomogne pozitivni odgovor svih onih kojima Isus nudi svoje prijateljstvo“ (EG, br. 27). Dakle, doživljeni demografski kolaps te gubitak 78 885 vjernika katolika u deset godina ukazuje na nepovoljne dugoročne demografske odrednice u Nadbiskupiji o kojima bi se trebalo raspravljati i analizirati ih u svim njezinim tijelima i razinama predlaganja, odlučivanja, usmjeravanja i ostvarivanja.

1. Dugoročne demografske odrednice na području Slavonije iz pera demografa

U dugoročne demografske odrednice nepovoljne demografske slike istočne Slavonije, a time i Đakovačko-osječke nadbiskupije, demograf Dražen Živić ubraja:

  • »česte i brojne europske i prekomorske iseljeničke struje, neke s izrazitim političkim, a neke s naglašeno ekonomskim motivacijskim obilježjima;
  • denatalitetni trend u reprodukciji ili ‘bijelu kugu’;
  • procese modernizacije (industrijalizacija, deagrarizacija, deruralizacija, urbanizacija) koji su zbog stihijske prirode procesa i neorganiziranosti sustava, uz pozitivne imali i brojne negativne učinke (ruralni egzodus);
  • promjene u hijerarhiji i strukturi društvenih vrijednosti, naročito u odnosu na brak, obitelj i djecu;
  • izostanak pravovremenog, cjelovitog i sustavnog odgovora državnih, pa i lokalnih struktura na izazove koji su istočnu Hrvatsku pogurnuli u ‘zagrljaj’ depopulacije, tj. doveli je pred potpuni demografski slom«.[2]

2. Nepovoljne demografske odrednice na području Đakovačko-osječke nadbiskupije iz prizme teologa

Iz analize Popisa stanovništva 2011. i 2021. godine i vidljivog smanjenog broja vjernika katolika, uz socijalno-gospodarsko-političko-društvene odrednice uočavaju se i teološko-pastoralna obilježja depopulacije:

  • urušavanje ekonomsko-gospodarskih struktura na području Đakovačko-osječke nadbiskupije te odsutnost kvalitetnog socijalnog dijaloga Crkve i osoba u političkom i gospodarskom životu regionalnog i lokalnog karaktera usmjerenim ka izgradnji kratkoročnih, posebice dugoročnih demografskih mjera.

Postojeća gospodarska struktura na prostoru Slavonije ne posjeduje i ne stvara dovoljan broj radnih mjesta za domicilno stanovništvo. Gospodarske strukture i subjekti 90-ih godina, pa i nadalje, sustavno su se urušavale i zatvarale, a obiteljska gospodarstva zbog nesređenog tržišta propadala i nestajala. Kad se k tome pridoda kontekst propadanja jednog društvenog sustava (komunizam i socijalizam) i nesnalaženja tijekom izgradnje novoga (neoliberalni kapitalizam) obilježenog individualizmom i materijalizmom, tada se slobodno može ustvrditi da je Slavoniju i njezinu ravnicu  preplavila jeziva gospodarska tišina.

A što je sa socijalnim dijalogom Crkve? U govoru o socijalnoj dimenziji evangelizacije papa Franjo ističe: „Svaka crkvena zajednica, ako misli da može mirno gledati svoj posao i ne posvećivati kreativnu brigu i djelotvornu suradnju, naći će se u opasnosti da se raspadne, koliko god da govorila o socijalnim pitanjima. Ona će lako postati plijenom duhovne svjetovnosti, skrivene krinkom vjerske prakse, besplodnih susreta i ispraznih govora“ (EG, br. 207). U Đakovu su se, u organizaciji Ureda za promicanje socijalnog nauka Crkve, održavali formativni susreti za predstavnike vlasti lokalnog i regionalnog karaktera na području nadbiskupije. Međutim, izostalo je implementiranje inicijativa, posebice umrežavanje i povezivanje predstavnika lokalnih vlasti i svećenika župnika na lokalnoj razini, kao i razvijanje njihova dijaloga u ostvarenju kvalitetnih prijedloga.

Da je  došlo do kvalitetnog socijalnog dijaloga između lokalnih vlasti i župnika, vjerojatno bi se u nadbiskupiji pokrenuli mnogi sadržaji, programi, inicijative, kao npr. zaklade, i na regionalnoj i gradskoj razini, s ciljem konkretne pomoći za svako novorođeno dijete, namijenjene promicanju života i stvaranju pronatalitetnog mentaliteta. U konačnici, ako pojedine lokalne vlasti osiguravaju, barem simbolično, novčane naknade za novorođenu djecu, zašto ne bi i svaka župa osiguravala i novčanu naknadu za svako kršteno dijete.

  • planirano ograničavanje broja djece u obiteljima uz slabo ili nikako ostvarenu evangelizaciju u redovitom pastoralu

Krivo je mišljenje da pronatalitetni mentalitet stvara samo materijalna skrb za novorođenu i novokrštenu djecu, jer bi tada najbogatije zemlje imale i najviše potomstva. Pronatalitetni mentalitet stvaraju svi čimbenici i društvo, i politika, i Crkva. Zbog toga je naglašeni socijalni dijalog i lokalnih vlasti i njihovih pastira u stvaranju struktura za promicanje života vrlo važna, kao što je za Crkvu biti ili ne biti redoviti pastoral. Sustavna evangelizacija, napose katehizacija odraslih, djece i mladih, stvara kulturu života, a kultura smrti posljedica je i odsutnosti evangelizacije i katehizacije na području mjesne Crkve.

  • nedostatak evangelizacijskog žara i zanosa pastira Đakovačko-osječke nadbiskupije duhom Dobrog Pastira biti, ostati, živjeti i dijeliti svakodnevnicu života, ali i radost evanđelja s bračno-obiteljskim osobama

Tradicionalno-konzervativni župnik, zatvoren u četiri zida župnog doma, površno progresivno aktivizirani svećenik bez dubljeg osobnog vjerničkog i evangelizacijskog korijena u životu i radu, napose župnik najamnik, zatvoren u osobni svijet bez želje biti s vjernicima,  ne može biti svjetionik, baklja, luka, poljska bolnica današnjem vjerniku. Provedeno istraživanje u nadbiskupiji u kontekstu ostvarenja sinodskih dokumenta 2018. godine pokazuje da se velika većina svećenika nadbiskupije ubraja u navedene kategorije. (Ne)redovita, nesustavna katehizacija, odnosno (ne)rad te izostanak redovitog pastorala u župama, od nadbiskupije je u zadnje vrijeme stvorio „evangelizacijsku i katehetsku dolinu smrti i pustoš“ (usp. Ps 23,4).

*Stanislav Šota profesor je pastoralne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu

**Članak je izvorno objavljen pod naslovom „Puno pljeve, malo žita“ – odgovornost Crkve za demografsku pustoš!” u Vjesniku Đakovačko-osječke nadbiskupije 3/2024. (vjesnik.djos.hr) i ovdje prenesen uz suglasnost uredništva istoga časopisa.

[1] Pastirska poslanica prigodom ponovne uspostave Srijemske biskupije te uzdignuća Đakovačko-osječke nadbiskupije i osnivanja Đakovačko-osječke crkvene pokrajine od 20. 7. 2008. godine, br. 1-5.

[2] D. Živić, Demografsko pražnjenje istočne Slavonije, u: Političke analize, tromjesečnik za hrvatsku i međunarodnu politiku 8 (2017.) 31., 24-32., ovdje 26.