Najprije pitanje: što je uopće seksualnost? Leksikon daje samo nekoliko, nedovoljnih informacija. „Seksualnost (novo-latinski), sažetak svih odnosa  koje se odnose na pojave spolnog života”. To nas ne odvodi previše daleko.

Znanje o seksualnosti se ne može ograničiti samo na informacije o izgledu i funkcioniranju spolnih organa, opis seksualne fiziologije čovjeka i erogenih dijelova tijela ili različitih tehnika spolnog odnosa.

Seksualnost nema veze samo s tijelom. Osjećaj duše, cijela osoba je uvijek tu. A povrh svega, onaj drugi TI  na koga se usmjeruju odnosi, naklonost i čežnja.

Svako ljudsko biće je obdareno mnoštvom osnovnih potreba: svatko čezne za sigurnošću, ljubavlju, priznanjem, povjerenjem. Stav mladih ljudi prema seksualnosti često ovisi o tome kako su ga njegovi roditelji tretirali kao malo dijete pa i u kasnijem djetinjstvu, koliko je bio nježan tjelesni dodir, isto tako o tome koliko se osjećao ljubljenim, prihvaćenim, sigurnim. Vjerojatno, također, igra ulogu kako su se roditelji međusobno ponašali. Djeca, vrlo podrobno, to opažaju. Oni doživljavaju kako se otac i majka međusobno odnose s puno ljubavi, nježnosti, obazrivosti (ili  suprotno od toga). U svakodnevnom životu, često nauče mnogo više nego što bi kasnije saznali i mogli naučiti iz „ razjašnjavajućih knjiga.”. Sve to ima utjecaj na vlastiti stav prema seksualnosti.

Mali izlet u psihologiju razvoja: ako je u djetinjstvu ljudsko biće (idealno) sigurno u obitelji gdje ga roditelji okružuju ljubavlju i brigom, te male osobe mogu sazreti u jedno JA. Kad počinje pubertet, (uz pretpostavku povoljnih uvjeta), ovaj razvoj je, uvelike, dovršen. Adolescent počinje napuštati obiteljsko gnijezdo. Počinju se razvijati prijateljski odnosi. Uči se ponašanju s partnerom.

Na kraju, počinje se buditi interes za suprotni spol. Javlja se dinamičan nagon, kaže psihologija. Za dječaka (za kratko vrijeme), gotovo svaka žena je fascinantna, za većinu djevojaka je svaki muškarac vrlo uzbuđujuće stvorenje. Malo kasnije, počinje zainteresiranost samo za jedan određeni tip i u to vrijeme počinje sanjarenje. I konačno, mladić dolazi u mogućnost prihvaćanja pojedinog ljudskog bića. On više ne mašta  o nekoj imaginarnoj osobi, nego se uči odnositi s stvarnim ljudima. Poštuje i cijeni  karakteristike drugih, traži zajedničke interese i sklonosti. Ono TI postaje nadopuna za vlastiti JA.

Govor tijela je prijenosnik osjećaja

Ljudska seksualnost je susret i odnos. Raznolikost nježnog govora tijela je sredstvo koje prenosi međusobne osjećaje. Ali, kao sve u životu, isto tako i seksualnost ima dvije strane. I ona se može pretvoriti u nasilje, može postati sredstvo ugnjetavanja ili samodokazivanja. Okrutnost, ružnoća, izrabljivanje – spadaju u “tamnu stranu” seksualnosti.

Kada se dvoje ljudi vole i poštuju jedan drugoga, ili su međusobno povezani, uče da je svaki od njih osoba s vlastitom voljom, vlastitim idejama, osjećajima. Ne bi smjelo biti prostora za sebičnost i egocentričnost. Onda je, također, jasno da nisam, u odnosu s drugim ljudima, odgovoran samo za sebe, nego, na neki način, i za onoga drugoga.

Prijateljstvo, partnerstvo, odnos, ljubav tu staru igru bliskosti i udaljenosti treba postupno naučiti pa i kao „pokušaj i zabludu.”

Kristijanu  je 18. Njegov najbolji prijatelj je djevojka. Je li Kristijan zaljubljen u Alexandru? “Gluposti”, kaže on. “Treba li biti zaljubljen u djevojku ako se dobro razumijete?” Oboje imaju mnoge zajedničke interese i vole se. Ali romantične osjećaje? “Apsolutno ne”, kaže Kristijan. “Mi smo samo dobri prijatelji.”  S Evom je bilo drugačije. Preko noći, bio je potpuno očaran njome, on joj se divio, dan i noć mislio samo na nju. Ali kao što je ovaj olujni osjećajni udar iznenadno došao, na isti način je i nestao.

Odgovornost za sebe i za partnera

Eva je bila prilično dugo tužna kad je Kristijan izgubio zanimanje za nju. Ljubavna tuga nije dugo trajala. Zaljubila se u Jurja  i “ovo je nešto potpuno drugačije.”

Kristijan i Aleksandra, Eva i Juraj osjetili su da nešto dolazi! Što je prijateljstvo? Što je ljubav? Što je zaljubljivanje? Otkrivate: tu je čovjek koga volim više od drugih, što znači da mi je on nešto posebno. Želim mu dobro. Želim znati što se događa u njemu. Želim da me razumije i da mi je u blizini. Također ćete naučiti da se uvijek ne slažete, te se mora pronaći način komunikacije. Moramo naučiti prihvaćati da je naš partner suprotno. Moramo biti u stanju reći: Volim te i način na koji ti jesi što jesi.

Razumijevanje, otvorenost, mašta,  kreativnost, odanost, poštovanje, obzir, otvorenost, opraštanje, vještina i strpljivost su građevni materijal kojim se to gradi.

Izvor: don-ivica