Čovjek je jedino stvorenje na zemlji kojega je Bog htio radi njega samoga (Gaudium et spes br. 24). Stvoreni je čovjek slika Stvoritelja. Svaki je čovjek plod Božje ljubavi i ljudski je život svet i nepovrjedljiv, jer od samoga svoga početka uključuje Boga s kojim zauvijek ostaje u posebnom odnosu. Samo je Bog jedini Gospodar života od njegova početka do njegova svršetka i zato nitko sebi ne može ni u kojim okolnostima dati pravo i izravno uništiti svoj ili bilo čiji drugi život. Čovjek je sluga Božjega plana i život mu se povjerava kao dragocjeno blago koje se ne smije izgubiti. Božja zapovijed sasvim je jasna: Ne ubij!

U skladu s rečenim, svako je ubojstvo i samoubojstvo moralno neprihvatljivo te je prema objektivnom sudu težak nemoralni čin, jer prezire ljubav prema samome sebi i odbacuje apsolutnu vlast Boga nad životom i smrću (usp. Evangelium vitae br. 66).

Činjenica je da ima onih koji na različite načine izvršavaju ubojstvo i čine samoubojstvo. Tko takvomu činu pristupa svjesno, slobodno i voljno, odgovoran je i to mu se računa kao teški grijeh, a ako nedostaje jedna od ove tri odrednice, onda je njegova odgovornost umanjena. U oba slučaja ima onih koji su kršteni. I takve osobe treba dostojanstveno pokopati te Crkva obavlja sprovod i samoubojicama.

Takva praksa nije uvijek bila odobravana crkvenim propisima. Smatralo se da onim osobama koje su svjesno oduzimale sebi život, a na to su upućivale njihove pripremne radnje kao što su nabava sredstava za samoubojstvo ili pak ostavljanje pisma u kojemu dotični obrazlaže razloge toga čina, nije dopušten crkveni sprovod.

Međutim, danas se smatra da u trenutku samoubojstva osoba ipak nije svjesna onoga što čini i upravo iz toga razloga Crkva danas obavlja sprovod krštenima koji oduzimaju sebi život i za njih služi svetu misu. Ovdje treba istaknuti da sprovod nije sakrament kao što su krštenje, krizma, sveta misa i drugi, nego molitva Crkve za pokojne. Teško je dokučiti što se u čovjeku prelomi da posegne za tako teškim činom samoubojstva. Nismo suci i ne smijemo suditi, jer jedino milosrdnom Bogu pripada sud, a mi možemo, i dužni smo moliti za takve i jedni za druge.

dr. don Alojzije Čondić

*Što o tome govori Katekizam Katoličke Crkve i Zakonik kanonskog prava detaljnije možete proučiti na ovom linku.

Preuzeto iz knjige “Vjera u pitanjima”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.