Pismoznanac koji je slusao

Tada pristupi jedan od pismoznanaca koji je slušao njihovu raspravu. Vidjevši da im je dobro odgovorio, upita ga: “Koja je zapovijed prva od sviju?” Isus odgovori: “Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje!”

“Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih.”

Nato će mu pismoznanac: “Dobro, učitelju! Po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega. Njega ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bližnjega kao sebe samoga – više je nego sve paljenice i žrtve.”

Kad Isus vidje kako je pametno odgovorio, reče mu: “Nisi daleko od kraljevstva Božjega!” I nitko se više nije usuđivao pitati ga.

Mk 12,28-34

Isus Nazarećanin, za kojega vjerujemo da je Krist, došao je u konkretni prostor i vrijeme naviještajući Kraljevstvo Božje i stvarajući Crkvu koja će nastaviti njegovo djelo. Isus se je u tom prostoru i vremenu susreo s mentalitetom ondašnjega svijeta.

Da ga uhvate u riječi

U evanđeljima čitamo Isusove rasprave s farizejima, herodovcima, saducejima i pismoznancima. Čitamo o nerazboritoj želji onih koji su trebali biti vođe Izabranoga naroda da Isusa uhvate u riječi i da ga optuže. Namjesto da tragaju za istinom u susretu s onim koji je Istina, oni se upuštaju u nadmudrivanje i prizemno postavljanje verbalnih zamki.

Koliko puta se i mi u današnjem svijetu susrećemo s onima koji žele mudrovati ne zato da bi se približili Istini, nego da izrugaju one koji osjećaju da je Krist Put, Istina i Život te ga nasljeduju premda ne mogu do kraja elaborirati žudnju svoje duše i opredjeljenje svoga srca.

Jedan od pismoznanaca

Ipak, evanđelje nipošto ne žele generalizirati i sve ljude trpati u isti koš samo zato što pripadaju ovima ili onima. I to je prva stvar koju možemo naučiti na primjeru pismoznanca koji je slušao Isusovu raspravu sa suvremenicima. Svakom čovjeku trebamo pristupati kao jedinstvenom i neponovljivom pojedincu neprestano se pitajući tko je on, ne zbunjujući se onim što je on.

Pismoznanca je na dijalog s Isusom potakao njegov dobar odgovor. Zato je potrebno nastojati moći dobro odgovoriti onima koji nam postavljaju pitanja o Kristu i kršćanstvu. Potrebno je, koliko god nam naši talenti dopuštaju, steći što više spoznaja koje ćemo uobličiti u razumljiv i prihvatljiv dijalog. Jer će nas naša kompetentnost učiniti vjerodostojnima.

Pritom se ne misli na neosobno memoriranje fraza koje ćemo reproducirati po potrebi kao nedodirljive i sveobuhvatne aksiome, nego na poosobljeno spoznanje onoga što smo se opredijelili živjeti.

Kako je pametno odgovorio

Razgovor Isusa i pismoznanca koji je slušao raspravu nalikuje na prvi pogled na intelektualno prepucavanje citatima iz Staroga Saveza. Ipak, Isus, govoreći rječnikom koji sugovornik najbolje razumije, pismoznancu citira Pisma. A u pismoznančevu odgovoru se razumije da shvaća poruku i da je dodatno argumentira.

[facebook]Klikni like i prati nas na Facebooku[/facebook]

Evanđelist primjećuje Isusovu zadivljenost njegovom pameću.

Nisi daleko

No, nije dovoljno zadržati se samo na spoznaji. Potrebno je promijeniti srce i stil života. Intelektualna spoznaja nas može potaknuti na putovanje, voditi na putu i dovesti nedaleko od cilja. Ali u Kraljevstvo Božje nas uvodi obraćeno srce i drugačije posložena ljestvica vrednota i prioriteta.

Zato je potrebno podjednako napredovati u mudrosti i milosti. Potrebno je podjednako Duhu Svetome dopuštati da nam prosvjetljuje i um i srce.

Nikola Kuzmičić