Emocije su duboko utkane u naše biće, ali mnogi od nas nikada nisu naučili kako ih zdravo razumjeti niti im dati mjesto koje zaslužuju. Jennie Allen, autorica bestselera Izbaci to iz glave, u knjizi Raspetljaj svoje emocije razotkriva mit da su osjećaji nešto „opasno“ ili s čime se trebamo boriti, pokazujući da su zapravo dar koji nam je Bog namijenio za rast, slobodu i dublju povezanost.

Odlomak koji slijedi otkriva temelj ove knjige: radikalnu misao da Bog ne samo da razumije naše osjećaje – On ih je prvi osjetio i darovao nama.


Naši se osjećaju pojavljuju u našemu umu, tijelu i postupcima. Tako ih proživljavamo. No, odakle osjećaji dolaze?

U nas ih je usadio Bog koji ima osjećaje. Bog je osmislio naše osjećaje.

Ja slijedim Isusa. Bez obzira na to slijedite li ga i vi ili uopće niste vjernik, ili još promišljate o svojim uvjerenjima, drago mi je da ste ovdje. Ukoliko ne poznajete Isusa, vjerujem da će vam se svidjeti dok budete čitali ovu knjigu jer on, kao što ćete se moći uvjeriti, suosjeća s vama i sa mnom. To je bitno zato što biti čovjek znači čeznuti za suosjećanjem. Svima nam je potrebno suosjećanje, a Isus nam ga želi pružiti.

Mnogobrojni izvještaji o Isusovu djelovanju na Zemlji potvrđuju nam da je Isusu bilo stalo do svake osobe s kojom se susreo.
Brinuo se za svačiji um. Brinuo se za svačije tijelo. Brinuo se za svačiju dušu. Čak se brinuo i za svačije emocije, o čemu ne čujemo previše…

Slušala sam mnoge poznavatelje Biblije koji su poučavali i propovijedali o važnosti vjerovanja u određene stvari svojim umom, o postupanju sa svojim tijelom na određeni način i o opredjeljenju za određene stvari, no ne sjećam se jesam li ikada čula da netko poučava o tome kako se Isus osjeća po pitanju naših emocija. Smatram to neobičnim budući da cijelo Sveto pismo svjedoči o tome da Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh Sveti osjećaju mnogobrojne osjećaje.

Što mislite, kako Bog gleda na vaše osjećaje? Mislite li da ih osuđuje?

Započevši svoju potragu za odgovorima, imala sam tolika pitanja:

Kada određena emocija postaje grijehom?

Jesu li sve emocije oduvijek postojale?

Hoće li one zauvijek postojati u nebu?

Kako Bog postupa sa svojim osjećajima?

Samo malo, ima li Bog osjećaje?

Govori li Biblija da možemo upravljati svojim emocijama?

Ako možemo, znači li to da bismo i trebali?

Iako ne mogu pružiti iscrpan odgovor na svako pitanje, na ovim sam stranicama nastojala istražiti što nam Božja Riječ govori o svemu tome.

U najmanju ruku, morala sam saznati: Jesu li moji osjećaji grijeh?

U Knjizi Postanka ubrzo saznajemo da osjećaji ne mogu biti grijeh jer ih ima sam Bog! Bog je bio sretan zbog svega što je stvorio, i razočaran poslije čovjekove pobune. Ljutit je zbog njegove ustrajne neposlušnosti. Radostan je kada ga Abraham, David i drugi slijede, ali i žalostan kada odlučuju poći vlastitim putem.

Više puta gledamo kako Bog suosjeća s čovječanstvom i pruža mu još jednu priliku za poslušnost Njegovim zapovijedima. A za tim još jednu priliku. Kao što piše u Bibliji: „Ne kasni Gospodin ispuniti obećanje, kako ga neki sporim smatraju, nego je strpljiv prema vama jer neće da tko propadne, nego hoće da svi prispiju k obraćenju.“ Zbog svoje velike ljubavi, Bog nastoji ostvariti odnos sa svojom djecom. To čini putem sudaca, prorokā i svećenikā.

Vidim te.

Ljubim te.

Odabireš li i ti mene ljubiti?

Da bi iznova pridobio svoju djecu, bit će potrebna najveća žrtva – Njegova najveća žrtva.

Bog to zna.

A ipak pokušava.

Isus je došao na svijet da bi nam pokazao upravo tu radikalnu Božju ljubav. Uzeo je ljudsko tijelo kako bi posvjedočio o tome da nas Bog već traži te da se nada da ćemo i mi njega htjeti potražiti.

Prorok Izaija govori da je Isus „čovjek boli, vičan patnjama“.

Prije nego što će Isus uzeti na sebe križ, u Getsemanskome vrtu načas svjedočimo intimnu trenutku triju osoba Svetoga Trojstva, dok je Isus u tolikoj muci i strahu da se znoji krvlju. Potpuno svjestan toga da će uskoro umrijeti na križu, Isus moli svojega Oca za drukčiji način, za izbavljenje od pogibli i boli.

Isus ipak odabire Očevu volju da bi nas spasio. To čini iz ljubavi.

Da, Bog osjeća svaku pojedinu emociju. Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh Sveti.

Bog Duh Sveti itekako je osjećajan. Takve su sve tri osobe Trojstva, no Sveto pismo govori nam da ožalostiti možemo posebice Duha Svetoga. U Jakovljevoj poslanici piše da je Duh ljubomoran kada se povodimo za svijetom.

Duh Sveti može prenijeti molitve našega srca kada mi ne znamo što moliti.

Ukoliko je Bog nepromjenjivo, vječno biće koje ima osjećaje, onda znamo da emocije nisu stvorene. Emocije su oduvijek postojale i emocije će uvijek postojati.

Stoga su emocije jednostavno još jedan vid onoga što znači biti stvoren na sliku Božju. Dakle, emocije nisu nešto loše i one nisu grijeh. Emocije čak nisu ni neutralne. Shvatimo li da Bog ima svrhu i plan za njih, emocije zapravo postaju poželjnima – i to ne samo određene emocije poput spokoja i radosti, nego sve.

Sve su emocije dobre.

Niste li zadivljeni ovom tvrdnjom? Bog osjeća svaku emociju i ne griješi. Dodjeljuje sve te osjećaje onako kako treba. Poput mnogih drugih Božjih osobina, ne možemo potpuno pojmiti činjenicu da Bog osjeća svaku emociju, a ne čini grijeh.

Gornji tekst izvadak je iz knjige Jennie Allen “Raspetljaj svoje emocije”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.