Grijeh ostavlja u duši trag koji treba izbrisati kroz patnju i s puno ljubavi. Iako je naš grijeh uvijek osobna uvrjeda Bogu, on se odražava i na druge. I u dobru i u zlu neprestano utječemo na one koji nas okružuju, na Crkvu i na svijet. Naš utjecaj na druge ne očituje se samo u dobrom ili lošem primjeru koji dajemo ili u izravnim posljedicama našega ponašanja.

Gospodin od nas traži da budemo razlog za radost i svjetlost čitavoj Crkvi. Zato će od velike pomoći biti ako tijekom posla i različitih dnevnih obveza pronađemo vremena misliti na druge, znajući da vlastitim velikodušnim odricanjem i pokorom pomažemo čitavome mističnom tijelu Kristovu, a posebice onim osobama koje je Gospodin stavio uz nas u ovome životu i s kojima smo osobito povezani.

Ono što prikazujemo Gospodinu mora biti praćeno ljubavlju. Najbolja pokornička djela ona su koja odražavaju našu ljubav prema drugima: znati zatražiti oprost kada nekoga uvrijedimo; žrtvovati se kada je potrebno za one za koje smo odgovorni; strpljivost; znati brzo i velikodušno oprostiti…

S obzirom na to, sveti Leon Veliki je rekao: “Premda je u svako doba nužno težiti posvećenju tijela i duše, sada, tijekom korizmenoga posta, nadasve se usavršavajte vježbanjem djelatnijeg milosrđa; ne samo dijeljenjem milostinje, što će vam pomoći u ispravljanju vlastitih pogrješaka, nego također praštajući uvrjede i ne žaleći se na one koji su vam učinili neko zlo.”

Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak II. (Korizma i Veliki tjedan)