Svijet ostaje u tami zbog kršćana koji, uslijed nedostatka “cjelovitosti života” ne osvjetljavaju konkretne životne stvarnosti, ne dajući im tako pravo značenje. Znamo da pravi Kristovi učenici, posebice laici, naspram vremenitih stvarnosti ne trebaju zauzeti stav odijeljenosti, nego trebaju biti i djelovati usred svijeta, da bi ga preoblikovali kao što kvasac preoblikuje tijesto. Kršćanin koji živi u skladu sa svojom vjerom sol je koja daje okus i čuva od kvarenja. Kad bi mi kršćani doista živjeli po našoj vjeri, ostvarila bi se najveća revolucija svih vremena…

Gospodin nam je povjerio zadaću uliti kršćanski duh u društvo, jer će samo na takav način društvene strukture, ustanove i zakoni biti doista u službi čovjeka. Učenici Isusa Krista moraju biti sijači bratstva u svakome trenutku i u svim životnim prilikama. Kad muškarac ili žena žive u duhu kršćanstva, sva njihova djela i društveni odnosi odražavaju i priopćavaju Božju ljubav i sva dobra njegova kraljevstva. Potrebno je da mi, kršćani, znamo staviti to obilježje kršćanske ljubavi u svoje svakodnevne obiteljske, prijateljske i susjedske odnose, u posao i zabavu. To obilježje sastoji se od jednostavnosti, istinoljubivosti, vjernosti, dobrote, velikodušnosti, solidarnosti i radosti.

Nastojmo živjeti tako, s Kristom i u Kristu, svaki pojedini trenutak svoga života: na poslu, u obitelji, na ulici, s prijateljima… To je jedinstvo života. Tada će osobna pobožnost voditi k djelovanju, dajući mu poticaj i sadržaj, pretvarajući u konačnici sve djelovanje u jedan neprestani čin ljubavi prema Bogu.

Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak II. (Korizma i Veliki tjedan)