Sveti Luka je bio Sirijac, po Euzebiju rodom iz Antiohije. Potjecao je iz poganske, a ne židovske sredine. Za to svjedoče sv. Irenej, Tertulijan, Origen, a posredno i sam sv. Pavao, koji ga ne stavlja među one što proizađoše iz obrezanja.

Prema Muratorijevu kanonu nije vidio ni slijedio Isusa za njegova života na zemlji. Pavlove poslanice te Djela apostolska pokazuju da je bio pratilac i učenik svetoga Pavla. Vjeruje se da je nakon Pavlove smrti nastavio propovijedati evanđelje, te da je bio razapet u Grčkoj. Ipak, grčka predaja kaže da je umro prirodnom smrću.

Crkva ga u bogoslužju slavi kao mučenika i upotrebljava za njegov blagdan liturgijsko ruho crvene boje.

Sebe naziva “ljubljenim liječnikom” zbog liječničkog zvanja kojim se bavio. Postoji predaja da je bio slikar, te da je naslikao nekoliko slika Blažene Djevice Marije s Isusom, te pokazujući slušateljima svoje slike mnoge obratio na kršćanstvo.

Simbol svetog Luke je krilati vol, a na temelju spisa sv. Ireneja, možemo shvatiti i zašto:

Krilati vol predstavlja svetoga Luku. Volovi su korišteni za hramske žrtve. Na primjer, kada je Kovčeg Saveza bio donesen u Jeruzalem, na svakih šest koraka žrtvovani su vol i ugojeno tele (2 Sam 6). Sveti Luka započinje svoje Evanđelje najavom rođenja svetoga Ivana Krstitelja njegovome ocu, svećeniku Zahariji, koji je tada prinosio žrtvu u Hramu (Lk 1). Sveti Luka također uključuje i usporedbu o rasipnome sinu, u kojoj je zaklano ugojeno tele, ne samo da se proslavi povratak mlađega sina, nego i da nagovijesti radost koju moramo osjećati primajući pomirenje po našemu premilosrdnome Spasitelju, koji je kao Svećenik prinio samoga sebe kao žrtvu radi oproštenja naših grijeha. Dakle, krilati vol podsjeća nas na svećenički karakter našega Gospodina i na Njegovu žrtvu za naše otkupljenje.

Koji su simboli preostale trojice evanđelista u klasičnoj kršćanskoj ikonografiji možete provjeriti OVDJE.