Na mjestu gdje zelena obala Smaragdnoga otoka susreće plave vode Atlantskoga oceana jedan je čovjek stajao na obali, zagledan prema zapadu. Brendana nije zvalo more – zvao ga je Bog. Još od malih nogu Brendan je pokazivao čežnju da u svojemu životu slijedi volju Božju. U svojoj je mladosti htio služiti Bogu i rasti u molitvi. Njegova je kršćanska vjera cvjetala uz nauk svetih muškaraca i žena, kao što su bili sveta Íte iz Killeedyja i sveti Finian iz Clonarda.

Kao svećenik već je putovao svojom rodnom Irskom, gradeći samostane na kopnu, i na obali, na Aranskim otocima. Sada se osjećao pozvanim poći na opasno novo putovanje. Pošao bi tražiti Edenski vrt. Od jednoga je drugoga svetoga čovjeka čuo da se taj čudesni biblijski raj može pronaći putujući na zapad od otoka do otoka. Na tome se mjestu može pronaći ljepotu i svetost kakve mašta ne može zamisliti, i on je to veoma želio i sam vidjeti.

Nakon mnogo molitve i posta Brendan je napravio čamac od drveta i životinjskih koža. Sa skupinom redovnika iz samostana pošao je u ime Presvetoga Trojstva. Ti su hrabri ljudi, puni vjere, putovali i mirnim vodama i po olujnome moru. Dani su se pretvarali u tjedne, a tjedni u godine.

Kada je došlo proljeće, ti sveti redovnici potražili su komad zemlje na kojemu bi proslavili blagoslovljeni dan Uskrsa. Primijetili su mali otok, dovoljno velik da se na njemu slavi sveta misa, i zajedno su proslavili euharistiju. Nakon što je sveta misa završila, ljudi su zapalili vatru kako bi skuhali doručak. Odjednom su se Brendan i njegova subraća iznenadila kada se tlo počelo tresti. Otok na kojemu su bili počeo se kretati! Ljudi su u žurbi potrčali natrag na svoj brod, i uskočili su baš kada je velikim skokom otok iskočio ispod površine. Ne samo da se otok kretao, nego je i bio živ. Ogromno morsko čudovište, prekriveno ne stijenama, kao što su mislili redovnici, nego ljuskama poput kamenih gromada, nadvilo se nad maleni brod. Preplašeni ljudi molili su se Gospodinu za spas, i tada je iz morskih dubina izašlo još veće stvorenje. To je stvorenje progutalo ono prvo, i nestalo je u tamnome moru, a brod redovnika sigurno je plovio vodom.

Nakon te opasnosti neki su se od redovnika htjeli vratiti, ali Brendan nije htio za to ni čuti. Uz veliku odlučnost hrabra je skupina nastavila svoje istraživanje. Sedam su godina prolazili opasnim vodama, suočavajući se s neobičnim izazovima i čudnovatim stvorenjima – otocima prepunima divova, divovskim ovcama, i pticama koje govore. Konačno su jednoga dana ugledali otok bogat zelenilom. Njegov slatki miris moglo se osjetiti miljama daleko. To je zasigurno legendarni otok koji traže!

Svećenici su se iskrcali na prelijepi otok, slaveći Boga što ih je doveo u taj raj. Četrdeset su ga dana istraživali, jedući njegove obilate plodove. Na kraju tih četrdeset dana Brendanu se ukazao anđeo, zapovijedajući mu da se vrati u svoju domovinu. „Ta zemlja koju ste otkrili ostat će skrivenom do kraja vremena”, rekao mu je anđeo.

Redovnici su nevoljko napunili svoj brod najvažnijim namirnicama za putovanje kući, zahvalili su Bogu za Njegovo obilje, i krenuli su u Irsku. Povratno putovanje bilo je mnogo lakše od putovanja na zapad, i uskoro su ugledali Smaragdni otok. Brendan je svojoj posadi zapovjedio da se utabore na Aranskim otocima, dalje od obale, gdje je godinama prije jedan drugi veliki svetac, sveti Enda, sagradio samostan. Tu je Brendan ponovno slavio Gospodina za sigurnost i uspjeh njegova putovanja, i tamo je ostavio dar – jedinu stvar koju je donio sa svojih putovanja. Bio je to kamen koji mu je dao patuljak što ga je Brendan susreo na otoku. Patuljak je strpljivo slušao Brendana dok mu je ovaj govorio o Kristu, i povjerovao je. Zatim je Brendanu dao kamen, i rekao mu da će mu on pokazivati put prema njegovu odredištu. Za kamen se govorilo da ne može potonuti, i pokazao je prema Otoku svetoga Brendana, raju koji je otkrio taj veliki svetac, a koji je do današnjega dana skriven.

Sveti Brendan moreplovac pouzdao se u Božju providnost, i nikada nije skrenuo s puta koji mu je Bog odredio. Dopustio je vjetru da njegov brod gura prema mjestima kamo ga je Bog vodio, a uz Božju providnost mogao se sigurno vratiti u Irsku, kako bi nastavio rad koji mu je Bog povjerio. U svojim kasnijim godinama putovao je u Wales i Škotsku, evangelizirajući kamo god je dolazio. Priče o njegovim putovanjima raširile su se Irskom, i učinile ga gotovo više legendom nego čovjekom. A danas je sveti Brendan svetac zaštitnik mornara i američke mornarice, kao i uzor kršćanima po cijelome svijetu da vjeruju u Boga punoga ljubavi i pouzdaju se u njega, u Boga koji čezne pokazati svoju veličinu i ljubav za sve ljude.

Izvor: Catholic link | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.