TREBA GA PROČISTITI Ante Vučković o ‘crkvenom jeziku’: Prepun je pobožnih fraza odvojenih od iskustva, a tek kad čujem intonaciju Fra Ante Vučković o 'crkvenom jeziku': "Možda ću pregrubo reći, no pun je fraza, zvuči prepobožno, ne dolazi iz stvarnoga iskustva. Čujem ga i danas, i nepodnošljivo mi je slušati ga. Ton! Intonacija koja dolazi s ambona još mi je teža od samih fraza" Bitno.net Podijeli: Foto: Ivo Cagalj/PIXSELL – Govorili smo o kleru i zakočenosti crkvene hijerarhije koju buđenje laika kao da nije dodirnulo. Bilo bi dobro progovoriti još malo o njezinim uzrocima. Većina naše crkvene hijerarhije stasala je u vremenima komunizma. Svi biskupi odgajani su za komunističkog režima. To znači da oni u sebi nose oprjeku prema komunizmu i ona je važan orijentir u njihovu životu. Ima i mladih svećenika, a i poneki biskup, kod kojih ta oprjeka nije toliko izražena. Kad pogledam svoj život, opažam kako sam odrastao i školovao se u komunizmu. Moj odnos prema društvu, društvenim problemima i njihovu rješavanju uvjetovan je odrastanjem i školovanjem. Opažam u sebi postojanje neke granice, neke naučene autocenzure, koja mi ne dopušta ponašati se do konca slobodno. Kao da su mi školovanjem, služenjem vojske i životom u tom režimu ubrizgani neki mehanizmi opreza. Promatram svoje studente i vidim da oni nemaju taj oblik autocenzure, a ja se uvijek iznova uhvatim u tome. Jedan od znakova takvog ponašanja je i to što se u javnom životu nisam potpuno poistovjetio sa svojim redovničkim habitom. Na predavanja ga nikada ne nosim. – To je autocenzura? Zbog čega? Jednostavno, ne pada mi na pamet ići u habitu na fakultet. Osjećam kako je to neprimjereno. Nemam, naravno, nikakav problem s habitom, ali moje oblačenje pokazuje kako odgoj i odrastanje u komunizmu i dalje utječu na mene. To je samo jedna slika, no mislim da autocenzura o kojoj govorim zahvaća puno dublje i da ima utjecaj na moj mentalitet, čak i na moj jezik. U jeziku se to možda ponajviše vidi. U komunizmu je postojao crkveni jezik unutar crkvenih odnosa i onaj Službeni, sekularni, izvan tog svijeta. Mi koji smo živjeli u tom vremenu trebali smo naučiti oba. Danas se prisjećam tih jezika koji su pohranjeni negdje u podsvjesnom dijelu i osjećam slobodu što više ne postoji pritisak i obveza da se koristim njima. Kada je Hannah Arendt oštro i s podsmijehom opisivala službeni jezik kojim se Eichmann služio, bljesnula mi je misao kako svaki jezik koji se stavi u službu moći, bez obzira o kojoj je moći riječ, Zarobljuje. Jezik u svojoj srži hoće istinu i najbolje živi u slobodi. – Kako zvuči taj crkveni jezik? Možda ću pregrubo reći, no pun je fraza, zvuči prepobožno, ne dolazi iz stvarnoga iskustva. Čujem ga i danas, i nepodnošljivo mi je slušati ga. Ton! Intonacija koja dolazi s ambona još mi je teža od samih fraza. U toj intonaciji više ne prepoznajem kolegu s kojim sam maloprije razgovarao. Kao da se promijenio, kao da je obukao neki službeni glas i uzeo neki službeni jezik. Smatram da jezik kršćanstva mora biti ogoljen, oslobođen od viška, primjeren životnom izboru i iskustvu. To svakako nije lak posao. Ogoliti jezik i osloboditi ga fraza koje smo upili iz crkvenog života zahtjevan je posao. Način kojim komuniciramo odaje tko smo. Govoreći, ne možemo ne govoriti o sebi. Zato mi se čini kako je važno usmjeriti pozornost na jezik. Kada je riječ o odnosu s Bogom i osobnom iskustvu, ljudi traže susret s osobom, a ne s predstavnikom neke institucije. Ipak, ne postoji samo crkveni jezik. Svaka životna uloga ima svoj jezik i oni koji uđu u nju ulaze i u jezik Gornji tekst je izvadak iz knjige Ante Vučkovića i Gorana Andrijanića „Neostvarena sloboda“. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Podijeli:
LEKCIJE IZ LISIEUXA Zašto je 100 godina nakon kanonizacije Mala Terezija i dalje mnogima omiljena svetica?
STRADALE ZBOG PIROTEHNIKE Vodički župnik o tragedijama na dalmatinskim svadbama: ‘Volio bih da ne moram ovo pisati…’
OTAC MATEJA PERIŠA Nenad Periš o traženju Boga nakon gubitka sina: Čuo sam glas koji mi se obratio, otada se sve promijenilo