Šezdesetih godina 20. stoljeća Padre Pio rekao je jednom od svojih duhovnih sinova iz Irske da je došlo vrijeme da na poseban način štuje Gospu iz Knocka i da povede što je moguće više ljudi k njoj. Učenik je odmah počeo organizirati hodočašća i autobusima dovodio hodočasnike u marijansko svetište na zapadu Irske. Kada je objavio što mu je Pio rekao, broj hodočasnika naglo je porastao – autobusi su bili prepuni, a ljudi su se sami organizirali i dolazili u skupinama.

Naziv „Knock“ dolazi od engleskog prijevoda galskog izraza Cnoc Muire, što znači „Marijin brijeg“. To malo seoce na kamenitom i vjetrometnom zapadu Zelene Irske bilo je mjesto ukazanja 21. kolovoza 1879. Te večeri, Gospa se ukazala pred petnaest običnih Iraca koji su, dva sata pod kišom, molili krunicu. Prema njihovim svjedočanstvima, svi su se u potpunosti slagali: Gospa je bila u prirodnoj veličini, oko šezdesetak centimetara izdignuta iznad tla, u bijeloj haljini koja joj je sezala do gležnjeva. Ruke su joj bile podignute do visine ramena, sklopljene u molitvi, a pogled uprt u nebo. Bila je neizrecivo lijepa. Na glavi joj je blistala kruna od zlatnog sjaja s ružom tamnijeg zlata u sredini i križevima koji su svjetlucali. S njezine desne strane stajao je sveti Josip, prosijede brade i pognute glave, sklopljenih ruku. S lijeve strane bio je sveti Ivan Evanđelist, „ljubljeni učenik“, odjeven kao biskup s mitrom. U lijevoj ruci držao je otvoreno Evanđelje, a desnom je rukom bio podignut kao da blagoslivlja, okrenut prema oltaru iza sebe. Na oltaru se nalazilo Jaganjče, staro oko pet tjedana, čije je lice gledalo prema zapadu – ravno u Mariju i Josipa. Oko Jaganjca je svjetlila aureola od zlatnih zvijezda, a iznad njega stajao je veliki križ dok su ga okruživali anđeli raširenih krila. Ukazanje se zbilo uz zid župne crkve, a kasnije su ljudi uzimali komadiće zida, pa čak i trave s mjesta ukazanja, uvjereni da su dotaknuti Gospinom prisutnošću. To nije bilo neobično u vremenu kada su mnogi zbog gladi posezali i za travom kako bi preživjeli – u razdoblju strašne gladi izazvane propadanjem krumpira.

Tadašnji župnik, arhiđakon Cavanagh, upravo je završio niz od stotinu misa za duše nedavno preminulih. Sam nije bio svjedok ukazanja jer je posjećivao bolesnika no kasnije je doznao da tijekom ukazanja nije izrečena nijedna riječ – ni Marija, ni Josip, ni Ivan nisu progovorili. Nije bilo poruke ni tajne. Jedini zvuk bila je molitva krunice na usnama okupljenih.

Neki su nagađali da je nebo ostalo nijemo jer puk možda ne bi razumio riječi. No Irci, iako osiromašeni i gladni, znali su kleknuti pred Kraljicom neba. Ustrajali su u molitvi čak i dok su im najmiliji umirali. Imali su i svetog župnika koji ih je primjerom vodio u pobožnosti.

Zašto baš sada Gospa iz Knocka?

Zašto je Padre Pio, gotovo 85 godina nakon ukazanja, tako snažno naglašavao pobožnost Gospi iz Knocka sada? Vjerovao je da je to svetište namijenjeno onima koji već ljube Mariju i prihvaćaju njezinu ulogu u spasenju, ali su pozvani rasti još dublje u svetosti.

Pio je tu poruku povjerio Donalu Enrightu iz Corka, hrabrom Ircu koji je često hodočastio u San Giovanni Rotondo. Bio je oženjen, imao petero djece i crvenokosu ženu. Pomagao je pokornicima koje je Pio najteže primao u ispovjedaonici – preljubnicima, ženama nakon pobačaja, ovisnicima, ali i onima koje je Pio bilokacijom spriječio u namjeri da pobace. Donal je pratio takve ljude, vodio ih i zahvaljujući njemu mnogi su odustali od grijeha i rodili djecu.

Nakon godina služenja Piju, Donal je dobio izravnu zapovijed: „Idi u Knock! Ljubi Gospu iz Knocka, učini da je i drugi ljube!“ Pio ga je poslao da organizira hodočašća i širi pobožnost prema Gospinu ukazanju među Ircima. Iako sam Pio nikada nije putovao iz Italije, svjedočio je da je bilokacijom bio i u Knocku.

Ivan, “ljubljeni učenik” koji se ukazao uz Mariju, autor je Knjige Otkrivenja. Nije došao učenim teolozima, nego jednostavnom narodu. Poruka Knocka je tišina, poniznost i molitva – bez rasprava i polemika, već ustrajnost u vjeri i predanost Crkvi.

Izvor: Catholic link