1. Trpimo svi za ljubav do Boga. Sve će svršiti na tom svijetu, i trpljenje i žalost, a na drugom čeka nas slava, ako budemo znali za ljubav do Boga pretrpjeti. Sve mogu u Onome koji me krijepi. (Duhovni testament, Baderna, 23. travnja 1945.)
  2. Bog nas je stvorio na sliku i priliku svoju. Ta se slika zamazala u nama grijehom ili zlim nagnućima, napastima koje su istu dovele do grijeha. Mi moramo to istesati svakidanjim radom. Kao što pčela leti od cvijeta do cvijeta te siše onaj nektar, da od njega učini si hranu i uživanje, med; ili kao što mrav svakidanjim naporom radi oko svojeg boljitka noseći nešto hrane u svoju kuću, tako moramo se i mi mučiti da nakupimo dobrote, sličnosti s Bogom, da budemo uživali jednom ‘med’, ‘hranu’ vječne slave. … Služimo Bogu, a odrecimo se djela vražjih! (Barban, 16. srpnja 1946.)
  3. Ne smijemo biti oholi, ne smijemo prezirati drugoga, već ponizni, tj. prepoznati se za ono što stvarno jesmo. – Svatko od nas griješi. Svatko od nas pada. Svaki grijeh i pad mora nas još više potaknuti na to, kako ćemo se poniziti i popraviti. (Kanfanar, 18. kolovoza 1946.)
  4. Vođeni djetinjim duhom prema Bogu, prema mudrom, jakom, svemoćnom i ljubljenom Ocu na nebu, živimo pod okom Gospodnjim, u društvu s Njime, u prijateljstvu Njegovom. Njemu se obratimo, kao što se maleno dijete obrati svojoj majci i ocu, za svaku stvar: On će nam sve dati, ako nam je korisno za zdravlje i spas duše. (Baderna, 1. siječnja 1944.)
  5. Čovjek valja da je najprije pošten. Na poštenju se gradi kršćanstvo. Nije dosta se ispovijediti, već se čovjek mora popraviti. (Kanfanar, Presveto Trojstvo, 16. lipnja 1946.)
  6. Sva naša nutrina treba da bude neko uskrsnuće, uzdignuće nad zemaljsko, vremenito i svagdanje. Uskrsnuti znači biti slobodan i neodvisan o zemlji. Uskrsnuti znači biti svjestan da nam je Krist oprostio grijehe, da smo djeca Božja, da imamo zalog vječnoga života i pravo na baštinu u nebu. – Kada bismo imali savršenu uskrsnu vjeru bilo bi u nama nešto pobjedničko, neko sunčano svjetlo koje bi divno preobrazilo svagdanji život s njegovim brigama i nevoljama. Vjerujmo, jer samo tako pobijedit ćemo svijet i sve ove poteškoće! Sretni ćemo biti na tom svijetu, a sretniji i nagrađeni na drugom. (Motovunski Novaki, 2. svibnja 1943.)
  7. Ima ljudi koji se ravnaju i žive samo po svojim osjetilima. A ima i ljudi koji se u svemu ravnaju po svojem razumu. Ni jedni ni drugi ne poznaju uzvišenosti ni bogatsva kršćanskog života. Samo ga oni poznaju, koji živo vjeruju u Isusa, Sina Božjega, i u ovoj vjeri traže samo ono što je i Isus tražio. Njihov je najveći cilj i najuzvišeniji ideal, da stupaju stopama Isusovim i da slijede Onoga koji je ‘put, istina i život’ i ‘ u komu je sve blago mudrosti i znanja’ (sv. Pavao, Kol 2,3). Oni ljube sve koje je Isus ljubio. Oni izabiru ono što je Isus izabrao: dragovoljno siromaštvo, trpljenje, križ, poniznost pred Bogom, odricanje. Oni vjeruju da je Isus Sin Božji, neprevarljiva istina, mudrost Božja, sve njihovo. To je plod duboke i žive vjere u Isusa Sina Božjega. Što je ova vjera dublja i što više oživljava dušu, tim se savršenije uzdiže nad svijet i nad sve što je prolazno. (Motovunski Novaki, 2. svibnja 1943.)