Jednog smo dana bili u vrtu samostana – posvjedočio je dr. Guglielmo Sanguinetti – kad je Padre Pio, promatrajući nas dugo tijekom susreta, iznenada upitao: “Znate li kako se đavao zove?”

“Belzebub… sotona… demon… Lucifer…”, odgovorili smo.

No na svaki je odgovor odmahivao glavom: “Ne… ne… ne…”

“Padre, onda nam Vi recite!” kazali smo mu.

“Kada kažemo: ‘Ja, ja činim, ja uspijevam, ja mogu. Ja, ja, ja…’ To je đavao!”

Drugom je prilikom svetac upozorio duhovnog sina u ispovjedaonici te mu dao savjet kako se obračunati s neprijateljem.

“Sine moj, budi oprezan jer ti je đavao uvijek za petama… poput lava koji riče za svojim plijenom. No, on je na lancu i može doseći samo onoliko koliko je lanac dugačak.”

“Padre, ali što da činim?” upitao ga je uznemireni pokajnik.

“Samo se drži podalje jer ako mu priđeš preblizu, uhvatit će te”, odgovorio je Padre Pio.

(Andrea D’Ascanio, OFMCap: “ll Sorriso di Padre Pio”)
Tekst je preuzet s dopuštenjem s web-stranice
www.padrepio.hr.