Posljednji put kada sam bila u Nizozemskoj, prišao mi je jedan protestant sa suprugom i izravno mi se obratio s: “Vi katolici ste tako ludi za Gospom.” Rekla sam mu samo da bez Marije nema Isusa. Nije mi tada ništa odgovorio, ali mi je nakon nekoliko dana poslao veliku razglednicu na kojoj je pisalo velikim slovima: “Bez Marije nema Isusa!” Pogledajte kako je on promijenio svoje mišljenje! To bi trebalo vrijediti i za nas. Sjećate li se prvoga čuda u Kani? Marija je uočila domaćinovu neugodu kada je ponestalo vina i obavijestila je Isusa. Nakon što se obratila Isusu, obratila se slugama rekavši: “Što god vam rekne, učinite.” Pogledajte kako je bila mudra i zato što je dobro poznavala Isusa, bila je u stanju reći im: “Što god vam rekne, učinite.”

Dok smo čitali Evanđelje, nešto me jako pogodilo. Gospa se spominje u prizoru Navještenja. Bog joj nije govorio, nego je poslao anđela da joj preda tu važnu poruku. Ona odgovori anđelu: “Neka mi bude po Tvojoj riječi.” Čijoj riječi? Anđelovoj riječi. Anđeo je samo stvorenje. Vidimo [Gospu] ponovno u Betlehemu, pokraj jaslica s malo povoja. Pretpostavljam da nije očekivala da će roditi upravo tada tako da nije imala mnogo stvari, nego samo ono najneophodnije. Pogledajte jasle pune slame i ničega drugog. Zatim je vidimo kako traži Isusa, a kada Ga nakon tri dana nađe, reče Mu: “Tvoj otac i ja tražili smo Te.” Njegov odgovor: “Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?” S mnoštvom se [Gospa] također uspinje na Kalvariju. Na putu susreće Isusa, licem u lice. Ona je morala vidjeti njegovo pretučeno tijelo, puno rana, glavu koja krvari zbog krunjenja [trnovom krunom], lice prljavo od pljuvačke i otečeno od udaraca, ruke pune krvi. Kakav prizor! Što je morala osjećati. Imala je hrabrosti gledati u Sina i trpjeti s Njim. Mi ne čujemo njezin glas. Ona je slijedila Isusa sve do Križa – nesebična majčina ljubav. Bila je uz [Njega] u Njegovim poniženjima, sve do Križa. Ona je morala čuti ljude koji govore loše o njemu, Velikoga svećenika, farizeje i druge kako psuju i govore ružne stvari. Njezina je šutnja bila velika; znala je tko je njezin Sin. Nije pala na tlo, nije pokušavala svratiti pozornost na sebe. Stajala je uz Križ. Nije sudila, nije gunđala, nije ih vrijeđala. Ali, začudo, u prizoru Uskrsnuća njezino se ime ne spominje. Marija Magdalena, Ivan, Petar, svi su tu, osim Marije. Ona nije na slavi. Istinska se ljubav majke pokaže kada njezina djeca pate. Tada vidimo Marijino majčinstvo. Mogli bismo ga uzeti zdravo za gotovo.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Gdje je ljubav, ondje je i Bog”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.