Posljednje poglavlje knjige „Papa Franjo“ naslovljen je „Život ‘prostrijeljen’ pogledom Božje ljubavi“ i donosi njegovu osobnu ispovijest vjere napisanu „u trenutku snažnoga duhovnog života“, malo prije nego što je zaređen za svećenika. U nastavku donosimo ulomak iz spomenute knjige. Riječ je o Vjerovanju koje je Jorge Mario Bergoglio napisao uoči svoga ređenja 1969. godine i koje oslikava njegovu duhovnost:

„Želim vjerovati u Boga Oca, koji me ljubi kao sina, i u Isusu, Gospodina, koji je izlio svojega Duha na moj život da me razveseli i tako me dovede u vječno kraljevstvo života.
Vjerujem u svoj životni put koji je prostrijelio pogled Božje ljubavi i, proljetnog dana 21. rujna, doveo me na susret kako bi me pozvao da ga slijedim.
Vjerujem u svoju bol, neplodnu zbog sebičnosti u koju se sklanjam.
Vjerujem u bijedu moje duše koja je proždrljiva i nije sklona davanju… nije sklona davanju….
Vjerujem da su drugi dobri i da ih trebam ljubiti bez bojazni, nikada ih ne izdati da bih sebi našao sigurnost.
Vjerujem u redovnički život.
Vjerujem da želim silno ljubiti.
Vjerujem u svakodnevno umiranje koje žeže, koje izbjegavam, ali koje mi se smiješi i poziva me da ga prihvatim.
Vjerujem u Božju strpljivost, ugodnu, divnu poput ljetne noći.
Vjerujem da je tata u nebu s Gospodinom.
Vjerujem da je i otac Duarte tamo i da moli za moje svećeništvo.
Vjerujem u Mariju, moju majku, da me ljubi i da me nikada neće ostaviti sama. I čekam iznenađenje što ga donosi svaki dan, u kojem će se očitovati ljubav, snaga, izdaja i grijeh koji će me pratiti sve do konačnoga susreta s tim predivnim licem za koje ne znam kakvo je, koje stalno izbjegavam, ali koje želim upoznati i ljubiti. Amen.“

(Otac Duarte spomenut u ovoj molitvi je svećenik, koji je jednom ispovjedio sedamnaestogodišnjaka Jorgea Marija, danas papu Franju)