Nažalost, živimo u kulturi u kojoj smo okruženi psovkom. Psovanje je toliko sveprisutno da smo čak i pomalo otupili na njega: te ružne riječi postale su gotovo uobičajena poštapalica.

No, vjernici nisu pozvani ići tokom ovoga svijeta, čak i u naizgled malim i beznačajnim stvarima. Kršćani žive u svijetu, ali nisu od svijeta. Isus u svojoj molitvi Ocu kaže: „Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga.“ (Iv 17,15)

Kako se boriti protiv psovke, koja se uvukla u gotovo svaku poru društva? U tome može pomoći razmatranje molitve „Anđeo Gospodnji“, koja se tradicionalno moli u podne, kao i u 6 sati ujutro i 6 sati popodne.

Anđeo Gospodnji navijestio Mariji,
I ona je začela po Duhu Svetomu.

Ako malo bolje razmislimo o psovkama, primijetit ćemo da imaju jedan zajednički nazivnik – intima, spolnost. To su najčešće pogrdne riječi za spolni odnos te muška i ženska spolovila.

Kao suprotnost tome razmislimo o Marijinoj čistoći srca i tijela. Kako su snažne i neobične ove riječi u današnjem društvu koje je gotovo bolesno opsjednuto seksom: „ona je začela po Duhu Svetomu“.

Čak i riječ začeće zvuči nekako neobično, kao nešto s drugog svijeta. Možda baš zato jer se u našem društvu puno češće čuje njezina izokrenuta, izopačena inačica prevedena u psovku.

U ovom retku molitve razmišljajmo o čovjeku kojega je Bog stvorio iz ljubavi. Čovjeku, koji je ljubljen, koji je divno stvoren. I o začeću, nježnom plodu ljubavi.

Evo službenice Gospodnje,
Neka mi bude po riječi tvojoj.

„Držim te za riječ“, „Dajem ti riječ“ – to sve danas zvuči kao floskula. Što nam danas znači „časna riječ“?

Riječi dolaze i odlaze, lete po zraku iz zvučnika, blješte po ekranu i nestaju…

Kao da stalno moramo pričati, brbljati – izbjegavamo tišinu jer je prazna, a onda samo koristimo prazne riječi.

Ali riječ ima težinu. „Neka mi bude po riječi tvojoj.“ Anđeo Gabrijel Mariji je donio dobru riječ, a Marija se svojom riječju podložila Božjoj volji.

A što znače naše riječi? Kako ih koristimo? Jesu li naše riječi prazne, samo zvuk koji izlazi iz naših usta? Želimo li da naše riječi budu poput Marijinih, da im je izvor čisto srce?

I Riječ je tijelom postala,
I prebivala među nama.

Kad se kuha neko jelo, kuha se u čistom posuđu. Hrana također ne smije biti pokvarena, nego dobra za jelo.

Slično je i s govorom, koji je na neki način hrana koja se daje slušateljima. Bismo li ikome dali pokvarenu hranu? Tako i srce i riječi trebaju biti dobre, lijepe, čiste – tada će i govor biti dobar.

Na ovo nas upućuju prva dva retka molitve te nas pripremaju na treći, središnji.

To je redak na koji se naklonimo, redak tijekom kojeg položimo ruku na prsa – Riječ je tijelom postala! To je naša božićna radost – Bog se utjelovio, postao je čovjekom.

Riječi su svetinja. One nikad nisu i ne mogu biti „samo riječi“, kako se u floskuli kaže. Svaki čovjek to u dubini srca zna, a toga se prisjeti kada dobije pohvalu ili uvredu.

Kada su to riječi svete? U riječima pretvorbe. U sakramentu ispovijedi. Na mnogobrojnim mjestima u Svetome pismu – sam Isus je Riječ Očeva.

Jesu li naše riječi svete? Ne znam, ali znam da mogu postati. „On reče – i sve postade, progovori – i sve se stvori.“ (Ps 33,9)

Moli za nas, sveta Bogorodice,
Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Možda se čini da je nemoguće prestati psovati. Istina, ta ružna navika pušta duboko korijenje i širi se kao korov. A korov se treba iskorijeniti da bi se došlo do ljepote. Treba ga neprestano čupkati.

Neće nam u tome puno pomoći ni snaga volje ni neka sitna samokažnjavanja (kao što je novčić za svaku izrečenu psovku) ako nemamo – molitvu.

Psovka je otrov kojem vjerojatno nećemo izbjeći. Ali tome se ne trebamo prepustiti da ne bismo upali u ravnodušnost i mrtvilo.

Ali mi imamo svoju nadu – Blaženu Djevicu Mariju, koja će nam dati lijek i protuotrov. Ona je naša najvjernija odvjetnica i zagovornica. Predajmo joj naše brige, zamolimo ju da nam pomogne.

Molitva za oslobođenje od navike psovanja

Stvoritelju svega svijeta, zagadili smo zrak koji udišemo, vodu koju pijemo, zemlju koja nas hrani. Jednako je tako zagađen zrak naše duše i tkivo našeg duha mnoštvom ružnih riječi i svakojakih psovki.

Oprosti mi Bože, što tvoje ime, ime tvoga Sina Isusa Krista, Blažene Djevice Marije i tvojih svetih izgovaram nedolično. Znam da time blatim svoje lice, trujem svoju dušu i duše drugih, osobito djece.

Ispraznim osjećam i svoje opetovano traženje oproštenja, a još ispraznijim svoje opravdavanje. Jednostavno nemam razloga ni za kakvu psovku i ničim je ne mogu opravdati.

Gospo draga, Djevice prečista i blaga, oslobodi me od odvratne navike psovke. Učini, ponizna službenice Božja, da zajedno s tobom neprestano veličam sveto Ime Božje. Hvala ti, nebeska Majko! Amen.

(Iz molitvenika Gospin hodočasnik)