Kako zapravo molimo? Izgovaramo Očenaš, i to možda deset puta, a zapravo uopće ne dopuštamo Bogu da on nama nešto kaže. To znači da molitve samo izbrbljamo. Takve molitve nisu razgovor s Bogom. No, svi sveci govore o tome da je molitva razgovor s Bogom. I Koncil govori o razgovoru s Bogom. (Preporučljivo je pročitati dokument “Dei Verbum”, članak 25 ili različita druga mjesta u dokumentu “Gaudium et spes”.)

Ipak, mi uglavnom ne razgovaramo s Bogom, nego govorimo Bogu. A nitko ne bi došao u dućan i zatražio sir, kruh i sol, a onda otišao prije nego što je sve to dobio. One večeri sjedio sam samo petnaest minuta i govorio: “Bože, vjerujem da si tu. Želim to uistinu vjerovati. Želim se sunčati na tvom pogledu.”

Tada se u meni dogodio neki klik i otvorio se novi put. Od tog trenutka bio sam siguran da Bog postoji. Doživio sam nešto slično kao onaj slijepac. Uvijek su mi govorili: “Bog je tu”. No, ja to nikad nisam uzimao za ozbiljno. Nikad nisam rekao: “Bože, kako si?” I nikad nisam sačekao njegov odgovor. Ovaj put sam to ipak učinio. I tada se dogodilo.

Otada uvijek govorim Bogu kada nešto želim. Razgovaram s njim i čekam na odgovor. Ako tri tjedna ne dolazi odgovor, čekam i četvrti tjedan, ali vjerujem da će mi Bog dati ono što tražim. I Bog mi uvijek daje. Tako od njega možemo sve dobiti. Naučio sam, dakle, kako komunikacija s Bogom funkcionira.

Gornji tekst izvadak je iz knjige Tomislava Ivančića “Bog preobražava”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.